„Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako živjeti kako je on živio.“ (1. Ivanova 2,6)
Pred nama je veliko djelo koje moramo obaviti ako želimo baštiniti vječni život. Mi trebamo odbaciti bezbožnost i svjetovne strasti i živjeti životom pravednosti. Mnogi govore da za spasenje trebamo vjerovati u Isusa i da je to sve; ali što kaže Riječ istine: „Vjera bez djela je mrtva!“ Mi trebamo biti „plemenitu bitku vjere, postići vječni život“ u koji smo pozvani, uzeti svoj križ, odreći se sebe, ratovati protiv svojega tijela i svakodnevno ići stopama svojeg Otkupitelja. Za nas nema spasenja osim u Isusu, jer samo vjerom u Njega dobivamo snagu da postanemo Božji sinovi i kćeri; ali to nije samo neka prolazna vjera, to je vjera koja čini Kristova djela! …
Živa vjera pokazuje se u duhu žrtve i posvećenja Božjem djelu. Oni koji ga imaju, stoje pod zastavom Kneza Emanuela i vode uspješnu borbu protiv sila tame. …
Istinska vjera u Isusa navodi nas na odricanje od samoga sebe, ali koliko god uzvišene bile naše riječi, ako uzdižemo i njegujemo svoje „ja“, u srcu nema Isusove vjere. Istinski kršćani pokazuju životom svakidašnjeg posvećenja da su skupo kupljeni i da ne pripadaju sebi. …
Tko god zastupa gledište da nije važno držimo li Božje zapovijedi ili ne držimo, nije se upoznao s Kristom. … Kobna je pogreška misliti da ti sam ništa ne trebaš učiniti da bi stekao spasenje. Ti trebaš surađivati s nebeskim silama. …
Oni koji su povezani s Isusom, također su u jedinstvu sa svojim Stvoriteljem, Onim koji sve drži u svojoj ruci. Oni imaju silu koju im svijet ne može dati niti im je može oduzeti. Ali iako su im dane velike i uzvišene prednosti, oni se ne mogu jednostavno radovati svojim blagoslovima. Kao upravitelji svakovrsne milosti Božje, oni moraju postati blagoslov za druge. …
Mi smo istinski čuvari svojega brata. Krist je „dao samoga sebe umjesto nas da nas otkupi od bezakonja i očisti nas da budemo njegov izabrani narod, revan u djelima ljubavi“ (Titu 2,14). I ta vjera koja u nama budi tu revnost jedina je istinska vjera. Ako loza ostane na pravom Trsu, njezino prianjanje pokazuje se plodom koji donosi, jer „prepoznat ćete ih po njihovim rodovima“. (Review and Herald, 6. ožujka 1888.)