“Još reče Bog Noi: ‘A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas.’” (Postanak 9,8.9)
Bezakonje se toliko proširilo da je Bog rekao: “‘Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje.’ … Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim. … Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.” (Postanak 6,7-9) (1SM 90)
Noa je bio određen da propovijeda narodu i da po Božjim uputama načini korablju u kojoj će se spasiti on i njegova obitelj. Nije trebao samo propovijedati, već i svojim primjerom gradnje korablje uvjeriti sve ljude da vjeruje u ono što propovijeda. (3SG 65)
Noa nije zaboravio Boga koji ih je tako milostivo sačuvao, već je neposredno nakon izlaska iz korablje podigao oltar i … prinio na njemu žrtvu paljenicu, pokazujući tako svoju vjeru u Krista kao veliku žrtvu, pokazujući svoju zahvalnost Bogu za prekrasno izbavljenje. Noina žrtva doprla je do Boga kao ugodni miris. Prihvatio je žrtvu i blagoslovio Nou i njegovu obitelj. …
I da se čovjek ne bi plašio nagomilavanja oblaka i padanja kiše … Bog je milostivo ohrabrio Noinu obitelj obećanjem: “‘Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića.’ … I reče Bog: ‘A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.’” (Postanak 9,11-16) (Isto, 73,74)
Bog je s jamstvom danim Noi u vezi s potopom povezao jedno od najdragocjenijih obećanja svoje milosti: “Bit će mi kao za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit ću ti prijetiti. Nek se pokrenu planine i potresu brijezi, al se ljubav moja neće odmać od tebe, nit će se pokolebati moj Savez mira, kaže Jahve koji ti se smilovao.” (Izaija 54,9.10) (Patrijarsi i proroci, str. 80)