“Izvest ću ih iz narodâ, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima.” (Ezekiel 34,13)
Krist je došao i donio spasenje svima nadohvat ruke. Na križu na Golgoti platio je cijenu beskonačnog otkupljenja. Njegovo samoodricanje i samopožrtvovnost, Njegov nesebičan rad, Njegovo poniženje i iznad svega žrtvovanje vlastitog života za izgubljeni svijet, svjedoče o veličini Njegove ljubavi prema palom čovjeku. Došao je na Zemlju da traži i spasi što je izgubljeno. Njegovo poslanje uključivalo je grešnike svih vrsta, iz svakoga jezika i naroda. On je platio cijenu za sve kako bi ih otkupio i doveo u jedinstvo i pomirio sa sobom. Nije zaobišao ni najzabludjelijeg, najgrešnijeg; posebno je radio za one kojima je bilo najpotrebnije spasenje koje je donio. Što je njihova potreba za obnovom bila veća, to je veći bio Njegov napor, to je veće bilo Njegovo sažaljenje i ozbiljniji Njegov rad. Njegovo veliko srce ljubavi bilo je potaknuto do najvećih dubina za one čije je stanje bilo beznadno i kojima je bila potrebna Njegova preobražavajuća milost.
U usporedbi o izgubljenoj ovci prikazana je Kristova čudesna ljubav prema zalutalima, prema onima koji su skrenuli s pravoga puta. On ne ostaje kod onih koji su prihvatili Njegovo spasenje, ne ulaže sve svoje napore zato da bi primio njihovu zahvalnost i ljubav. Pravi pastir ostavlja stado koje ga voli i odlazi u pustinju, podnosi teškoće i suočava se s opasnostima i smrću kako bi pronašao i spasio ovcu koja je odlutala od stada i koja će propasti ako je ne vrati. … O čudesne li ljubavi! Nježno je uzima u ruke, podiže na rame i nosi natrag u tor. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 5, str. 527,528)