Slatko utočište (2)

16. 07. 2015.

“Jahve, Bog tvoj, u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno.” (Sefanija 3,17)

Dok sam tako spavala na stubištu, sanjala sam da je došla neka žena, uzela me za ruku i podigla, govoreći mi da netko može doći, uzeti moju torbu i ozlijediti me. Odjednom sam se probudila i vidjela tu istu ženu kako stoji preda mnom. Upitala me je: “Jesi li jela danas?” S čvorom u grlu i suzama u očima, rekla sam joj da nisam. Ona me je pozvala u svoju kuću i rekla da za mene ima veliku zdjelu variva.
Nisam navikla toliko jesti. Pozvala sam ženu da mi se pridruži u molitvi zahvalnosti, a zatim sam pojela sve varivo i ukusan desert napravljen od banana. Nakon jela zahvalila sam se velikodušno ženi i napustila njezin dom, zahvaljujući Bogu za zaštitu i što mi je osigurao hranu. Snaga mi se povratila ja sam nastavila raditi okrijepljena, pjevajući svoju pjesmu i prisjećajući se Božjih velikih obećanja.
Otišla sam u sljedeću kuću i pokucala na vrata. Kada nitko nije odgovorio, okrenula sam se da odem. Iznenada je iz nje izišao mladić otprilike mojih godina. Nisam znala što bih mu rekla jer sam imala samo nekoliko knjiga o obitelji i zdravstvene časopise. Pretpostavljala sam da ga ništa od toga neće zanimati. Zbog toga sam mu samo kratko pokazala knjige koje sam imala ne očekujući da će išta kupiti. Na moje iznenađenje, međutim, on je upitao za cijenu i rekao mi da pričekam dok ne donese novac.
Otišao je u kuću i ja sam bila zadivljena ovom brzom prodajom. Prije nego što sam otišla, pomolila sam se s njim. Otišla sam sretna jer sam sada imala dovoljno novca da se uvečer sigurno vratim kući autobusom.
Ostatak kolportaže tog dana išao je dobro jer sam znala da je moj nebeski Otac sa mnom, da vodi računa o meni i brine se za svaku moju potrebu. Bog je uvijek sa svojom djecom tijekom kolportaže i On nas nikada neće ostaviti. Čak i kad mislimo da smo sami, On nas sluša, pomaže nam i brine se o našim najdubljim potrebama. On je naše “slatko utočište”.
Sarah G. Valeriano, Bolivija