“Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.” (Matej 11,29)
Oni koji će na kraju biti primljeni na Nebo kao članovi kraljevske obitelji, moraju ovdje dati sebe tijelom, dušom i duhom u službu Onome koji je platio njihovo otkupljenje. Sve što mi imamo i što jesmo pripada Gospodinu. “Niste svoji”, tvrdi apostol, “jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga svojim tijelom i svojim duhom, koji su Božji” (1. Korinćanima 6,19.20 — Varaždinska Biblija) …
Jeste li se potpuno posvetili Gospodinu? Može li vas On upotrijebiti kao posudu za čast? Obavljate li vjerno svoj posao u Njegovom djelu? Bog je svakom čovjeku dao njegov posao. On očekuje da svaki vjernik surađuje s Njim u djelu spašavanja duša. Kad Njegovo djelo trpi zbog nedostatka sredstava, kako može bilo tko ispostaviti račun za svoju službu ako svakodnevno ne podiže križ i ne odriče se Krista radi?
Ispunjenje obećanja da ćemo biti subaštinici s Kristom ovisi o našoj spremnosti da se odreknemo sebe. Kad Krist preuzme svoje kraljevstvo, upravo oni koji su Ga ovdje na Zemlji slijedili u samoodricanju i žrtvovanju primit će vječni život kao nagradu.
Kristov poziv na žrtvovanje i potpunu predaju podrazumijeva razapinjanje svojega “ja”. Da bismo poslušali taj poziv, moramo imati bespogovornu vjeru u Njega kao savršeni Uzor, i jasnu svijest o tome da Ga trebamo predstavljati pred svijetom. Oni koji rade za Krista, trebaju raditi u Njegovim redovima. Oni trebaju živjeti Njegovim životom. Njegov poziv na potpunu predaju treba im biti na prvom mjestu. Ne smiju dopustiti da ih bilo kakva ovozemaljska veza ili interes spriječe da Ga slave srcem i da Mu služe svojim životom. Svesrdno i neumorno trebaju surađivati sa svojim Bogom da bi duše koje ginu spasili od kušačeve sile.
Oni koji su na taj način povezani s Kristom, neprestano uče od Njega prolazeći uzastopne faze rasta u kršćanskom iskustvu. Na njih nailaze teškoće i zbunjujuće okolnosti da bi mogli potpunije spoznati Kristovu volju i Njegov put. Ali oni se mole i vjeruju, i njihova vjera upotrebom raste.
“Uzmite jaram moj na sebe”, govorio je Krist dok je u ljudskoj naravi živio i radio ovdje na Zemlji. On je neprestano nosio jaram pokornosti suočavajući se s teškoćama s kojima se ljudi moraju suočiti, podnoseći kušnje koje oni moraju podnijeti. Neprijatelj će nas stalno napadati kao što je napadao Krista, dovodeći nas u velike napasti. Ali za svakog postoji put izbavljenja. (Manuscript 88, 9. kolovoza 1903. — “Dobro činiti da vam ne dotuži”)