“Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6 — Varaždinska Biblija)
Opisujući svoje ovozemaljsko poslanje, Isus je izjavio: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19)
Jesmo li tako blisko sjedinjeni s Kristom da smo u stanju predstavljati Njegovo djelo i slijediti Njegov primjer? Njegovo djelo dalo je karakter Njegovom poslanju, pokazujući da je ono božanskog podrijetla. Svaka Njegova riječ, svaki postupak otkrivali su nježno suosjećanje, ljubav i milost. Ni najsiromašniji i najponizniji nisu Mu se plašili prići. Uvijek je zapažao malu djecu i privlačio ih.
Riječi našeg Spasitelja bile su jasne i odlučne. Nije zataškavao nijednu riječ istine, već ju je izgovarao s uvjerljivom iskrenošću. Dok je On govorio, potišteni su prilazili i bivali ispunjeni nadom i hrabrošću. Bio je to Vladar Neba. Nikad nije izgovorio nijednu riječ koja bi izazvala nepotrebnu bol nekoj uzdrhtaloj duši. Sa sažaljenjem je gledao na one koji su Ga odbacili olako shvaćajući Njegove riječi, i govorio im: “Ali vi nećete da dođete k meni da primite život.” (Ivan 5,40)
Krist je Put, Istina i Život. Njegov život na Zemlji bio je ispunjen samoodricanjem. On je tješio i ohrabrivao sve koji su Mu se obratili za pomoć, jer su svi oni bili dragocjeni u Njegovim očima. Uvijek se držao božanski dostojanstveno, a ipak se saginjao s nježnim poštovanjem k svakom članu Gospodnje obitelji. On je stao na čelo čovječanstva kako bi svima koji vjeruju u Njega dao vlast da postanu sinovi i kćeri Božje. Njegov primjer mi trebamo slijediti. Da su ga ljudi slijedili, neprijatelj ne bi zadobio tako veliku pozornost i čast kakvu sada prima od onih koji tvrde da su Kristovi sljedbenici, a zapravo slijede sotonska lukavstva. Bog je poslao svojega Sina na ovaj svijet da oni koji vjeruju u Njega ne propadnu, nego da imaju život vječni. Njegovi sljedbenici trebaju pokazati najstrože poštenje, pravednost i čestitost u svakom poslu.
Neka djelo otpočne iskreno, obnovom i promjenom karaktera. (Manuscript 53, 11. svibnja 1905. — “Do sedam puta sedamdeset”)