„Nije sagriješio ni on ni roditelji njegovi – odgovori Isus – već (je rođen slijep) da bi se na njemu očitovala Božja djela.“ (Ivan 9,3)
„Prolazeći putem opazi nekog slijepca od rođenja. I upitaše ga učenici njegovi: ’Rabbi, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio?’“ (Ivan 9,1.2)
Pitanjem koje su postavili Isusu, učenici su jasno stavili do znanja da vjeruju kako su sve bolesti i sve patnje posljedica grijeha. To je istina, ali Isus im je pokazao da je pogrešno smatrati da je svaki veliki patnik ujedno i veliki grešnik. Dok je ispravljao njihovu zabludu, Isus je pljunuo na tlo, načinio blato od gline, namazao oči slijepoga blatom i rekao mu: “Idi, umij se u ribnjaku Siloe!’ – što znači ’Poslan’. Slijepac ode, umije se i vrati se gledajući.“ (redak 7) Isus je na pitanje koje su Mu postavili učenici odgovorio na praktičan način, onako kako je obično odgovarao na pitanja koja su Mu bila postavljana iz radoznalosti. Učenici nisu bili pozvani da raspravljaju o tome tko je sagriješio ili nije sagriješio, već da shvate Božju moć, Njegovu milost i milosrđe iskazano u davanju vida slijepome. Svi trebaju uvidjeti da glina nije imala nikakvu iscjeliteljsku silu, niti je sila bila u vodi ribnjaka Siloe kojom se umio, već da je to bila Kristova zasluga. …
Prijatelji i susjedi mladoga čovjeka koji je bio iscijeljen gledali su ga s čuđenjem, jer sada kada su njegove oči bile otvorene, promijenio se i izgled njegovog lica koje se ozarilo pa je izgledao kao sasvim drugi čovjek. Ljudi su jedan drugome postavljali pitanje: „Nije li ovo onaj što je sjedio i prosio?“ ’Jest on’, odgovarali jedni. ’Nikako, samo mu je sličan’, odgovarali drugi.“ No onaj koji je primio ovaj veliki blagoslov, razriješio je problem ustvrdivši: „Ja sam.“ On im je tada ispričao o Isusu i na koji ga je način izliječio, na što su oni upitali: „Gdje je On?“ „Ne znam!“ „Odvedu nekadašnjeg slijepca k farizejima. A bila je subota kad je Isus napravio blato i otvorio mu oči. I farizeji ga ponovo upitaju kako je progledao. On im odgovori: ’Stavio mi blato na oči, ja se umio, i vidim.’ Nato neki farizeji rekoše: ’Ovaj čovjek ne dolazi od Boga: ne svetkuje subote.’ ’Kako jedan grešnik može činiti ovakve znakove?’ odvratiše drugi. Tako nastade podijeljenost među njima.“ (Ivan 9,12-16) Oni nisu znali da je Onaj koji je načinio subotu, koji je znao sve njezine obveze, izliječio čovjeka. (Signs od the Times, 23. listopada 1893.)