Sloboda izbora

“Ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2,17)
“Naši su praroditelji, premda stvoreni bezgrešni i sveti, mogli pogriješiti. Bog ih je stvorio kao slobodna, moralna bića, sa sposobnošću da cijene mudrost i dobrotu Njegova karaktera i pravednost Njegovih zahtjeva, i da s potpunom sposobnošću poslušaju ili pak uskrate svoju poslušnost. Oni su trebali uživati u zajedništvu s Bogom i svetim anđelima, ali da bi se njihova sigurnost mogla ovjekovječiti, trebala je biti ispitana njihova odanost. Na samom je početku čovjekova postojanja njegova želja za popuštanjem vlastitim strastima stavljena pod nadzor, ta kobna želja koja je bila temelj Sotoninog pada. Drvo spoznaje dobra i zla koje je raslo u blizini drveta života nasred vrta trebalo je biti provjera poslušnosti, vjere i ljubavi naših praroditelja. Premda im je bilo dopušteno da slobodno jedu sa svakog drveta, po cijenu smrti bilo im je zabranjeno jesti s drveta spoznaje dobra i zla. Oni su također trebali biti izloženi Sotoninim kušnjama, ali ako izdrže ispit, naći će se izvan njegove moći i uživati u beskonačnoj Božjoj naklonosti. … Bog je mogao stvoriti čovjeka bez mogućnosti da prestupi Njegov Zakon, On je mogao zadržati Adamovu ruku da ne dodirne zabranjeno voće, ali u tom slučaju čovjek ne bi bio slobodno moralno biće, već puki automat. Bez slobode izbora njegova poslušnost ne bi bila dragovoljna, već prisilna. Razvitak karaktera ne bi bio moguć. … To bi bilo nedostojno čovjeka kao razumnog bića i potvrdilo bi Sotonine optužbe o Božjoj samovoljnoj vladavini. Bog je stvorio poštena čovjeka, dao mu je plemenite karakterne crte, bez sklonosti k zlu. Obdario ga je visokom intelektualnom moći i dao mu najsnažniji mogući povod da ostane odan. Poslušnost, savršena i beskonačna, bila je uvjet vječne sreće. On je uz taj uvjet trebao imati pristup drvetu života. … Sve dok su ostali vjerni božanskom Zakonu, njihova sposobnost da spoznaju, uživaju i ljube trebala je rasti. Oni bi neprekidno stjecali nova blaga znanja, otkrivali nove izvore sreće i stjecali sve jasniju, potpuniju predodžbu o nemjerljivoj, nepresušnoj Božjoj ljubavi.” (Patrijarsi i proroci, str. 29—31)