Slušajmo Isusov glas

8. 01. 2024.

“Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me.” (Ivan 5,39)

Bog nam govori u svojoj Riječi. U njoj se najjasnije otkriva Njegov karakter, Njegovo postupanje prema ljudima i veliko djelo otkupljenja. U njoj nam je izložena povijest patrijarha, proroka i drugih svetih ljudi iz davnine. Bili su to ljudi koji su “patili kao i mi” (Jakov 5,17). Mi ih gledamo kako se bore s obeshrabrenjem koje i nas obuzima, kako poput nas padaju u kušnjama i kako ipak hrabro ustaju i pobjeđuju Božjom milošću. Tako gledajući stječemo hrabrost u svojoj težnji za pravednošću. I dok čitamo o dragocjenim iskustvima koja su stekli, o svjetlosti, ljubavi i blagoslovima u kojima su uživali, o djelu koje su obavili milošću što im je bila udijeljena, duh koji je njih nadahnjivao rasplamsava i u našem srcu plamen svetog natjecanja, želju da im budemo slični po karakteru te da poput njih hodimo s Bogom.

Isus je rekao za starozavjetne spise, a koliko se više to odnosi na novozavjetne: “I upravo ona [Pisma] svjedoče za me.” ( Ivan 5,39) Pisma svjedoče u korist Otkupitelja, Onoga u kojemu je središte svih naših nada u vječni život! Da, cijela Biblija govori o Kristu. Od prvog izvještaja o stvaranju: “… i ništa što je postalo nije bez nje postalo” (Ivan 1,3) pa sve do završnog obećanja: “… dolazim uskoro” (Otkrivenje 22,12), mi čitamo o Njegovim djelima i slušamo Njegov glas. Ako se želite upoznati sa Spasiteljem — proučavajte Sveto pismo!

Napunite svoje srce Božjim riječima. One su živa voda što gasi vašu goruću žeđ. One su živi kruh s Neba. Isus objavljuje: “Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi!” (Ivan 6,53) A onda sâm objašnjava: “Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život.” (Ivan 6,63) Naše tijelo izgrađeno je od onoga što jedemo i pijemo; i kako je to u tjelesnom životu, tako je i u duhovnom: ono o čemu razmišljamo udahnjuje raspoloženje i snagu našoj duhovnoj naravi.

Otkup grešnika tema je u koju bi i anđeli htjeli zaviriti; njome će se baviti i o njoj će pjevati otkupljeni tijekom beskrajnih vjekova vječnosti. Nije li stoga i sada vrijedna pozornog razmišljanja i proučavanja? (Put Kristu, str. 91—93)