„Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti!“ (Matej 5,4)
Bog djeluje preko svojih ljudskih oruđa, pa je svojim sljedbenicima povjerio da posluže onima koji su očajni i žalosni. Na sve strane nalaze se srca koje je potrebno podići, kojima su potrebne blistave zrake Sunca Pravednosti. Gospodin očekuje od onih koje je utješio i blagoslovio da prosvijetle one koji su u tami i pomognu onima koji su u žalosti. Oni koji su primili svjetlo, mir i radost ne trebaju zaobilaziti one koji plaču, već im trebaju prići i pomoći da upoznaju Spasitelja koji oprašta grijehe, milostivog Boga. …
Krist je ponio naše žalosti i našu tugu, ali će dati radost i veselje onima koji plaču. Hoćeš li, moj brate i moja sestro, koji ste i sami osjetili žalost na zemlji, obaviti službu za Krista time što ćete pomoći onima kojima je potrebna vaša pomoć? …
Oni koji vole Isusa imat će Kristov um pa će tješiti sve koji plaču; onima koji su siromašni, kušani i obeshrabreni oni će pomoći da hode u svjetlu križa, a ne u sjeni ili u tami. …
Gospodin Isus je svojem narodu dao posebno djelo da tješi one koji plaču; Krist radi za takve i On poziva ljudska bića da postanu Njegova oruđa u donošenju svjetla i nade onima koji plaču usred naizgled mračnih okolnosti. …
Oganj iz užarene peći može zaprijetiti Božjim slugama, ali samo zato da ih očisti od svake nečistoće, a ne zato da ih uništi i proguta. …
Mi dajemo čast Bogu kada imamo povjerenje u Njega iako sve izgleda mračno i odbojno. Neka oni koji se nalaze u nevolji gledaju u Njega, neka govore o Njegovoj sili, neka pjevaju o Njegovoj milosti. …
Blagoslov je obećan svima koji plaču. Da nije bilo onih koji plaču u našoj zemlji, Krist ne bi prikazao roditeljski Božji karakter. Oni koje pritišće osvjedočenje da su grešni, trebaju upoznati blaženstvo oprosta i učiniti da im se grijesi izbrišu. Da nije bilo onih koji plaču, nitko ne bi razumio da je Kristova žrtva za grijehe bila potpuno dovoljna. (Signs of the Times, 8. kolovoza 1895.)