“No samo vrhovni svećenik ide u drugi dio šatora, i to samo jednom godišnje i nikada bez krvi koju prinosi za vlastite grijehe i za grijehe koje su ljudi počinili iz neznanja.” (Hebrejima 9,7 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Osamnaest je stoljeća nastavljena ova služba u prvome odjelu Svetišta. Kristova krv, nuđena grešnicima koji se kaju, osigurala im je Očev oprost i prihvaćanje, ali su njihovi grijesi i dalje ostali zapisani u nebeskim knjigama. Kao što je u zemaljskoj službi na kraju godine izvršeno pomirenje, tako se, prije no što bude dovršeno Kristovo djelo otkupa, treba izvršiti pomirenje radi uklanjanja grijeha iz Svetišta. To je služba koja je otpočela završetkom 2300 dana. U ono je vrijeme, kao što je prorok Daniel prorekao, naš Veliki svećenik ušao u Svetinju nad svetinjama da obavi posljednji dio svoje svečane službe — čišćenje Svetišta.
Kao što su u drevna vremena grijesi naroda vjerom prenošeni na žrtvu okajnicu i njezinom krvlju slikovito u zemaljsko Svetište, tako su u novom Savezu grijesi onih koji se kaju vjerom stavljeni na Krista i u bîti preneseni u nebesko Svetište. Kao što je simbolično čišćenje zemaljskog Svetišta postignuto uklanjanjem grijeha koji su je uprljali, tako se stvarno čišćenje nebeskog Svetišta treba postići odstranjivanjem ili brisanjem grijeha koji su tamo zapisani. Ali prije no što se to može učiniti, treba ispitati knjige kako bi se utvrdilo tko pokajanjem i vjerom u Krista ima pravo na zasluge Njegova pomirenja. Stoga čišćenje Svetišta obuhvaća djelo istrage, djelo suda. Ono mora biti obavljeno prije no što Krist dođe izbaviti svoj narod, jer kad On dođe, s Njim će doći i plaća da svakome plati “prema njegovu djelu” (Otkrivenje 22,12).
Tako su oni koji su slijedili svjetlost proročke riječi vidjeli da je namjesto dolaska na Zemlju po završetku 2300 dana, to jest 1844. godine, Krist ušao u Svetinju nad svetinjama nebeskog Svetišta izvršiti završno djelo pomirenja, pripremu za svoj dolazak.
Isto je tako bilo vidljivo da je — dok je žrtva okajnica upućivala na Krista kao žrtvu a veliki svećenik predstavljao Krista kao posrednika — jarac predstavljao Sotonu, začetnika grijeha, na koga će na kraju biti stavljeni grijesi iskreno pokajanih. (Veliki sukob, str. 333,334)