Smokvino lišće ili Kristova haljina?

“I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.” (Postanak 3,21)

Gospodin Isus Krist pripremio je pokrivalo — haljinu svoje pravednosti u koju će obući svaku dušu koja se kaje i vjeruje i koja je vjerom primi. Ivan poručuje: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Grijeh je prestupanje Zakona. Krist je umro da bi omogućio da se grijesi svakog čovjeka uklone.

Pregača od smokvinog lišća nikad neće pokriti našu golotinju. Grijeh se mora ukloniti, a haljina Kristove pravednosti mora pokrivati prijestupnika Božjeg zakona. I onda, kad Gospodin pogleda grešnika koji vjeruje, On ga ne vidi pokrivenog smokvinim lišćem, već haljinom Kristove pravednosti koja simbolizira savršenu poslušnost Jahvinu zakonu. Čovjek skriva svoju golotinju ne pokrivalom od smokvinog lišća, već haljinom Kristove pravednosti.

Krist je prinio žrtvu kako bi zadovoljio zahtjeve pravde. Kakvu je samo cijenu Nebo platilo da bi otkupilo prekršitelja Jahvina zakona! A opet, taj sveti Zakon ne bi se ni mogao sačuvati po nekoj nižoj cijeni. Umjesto da bude ukinut kako bi se izišlo ususret grešnom čovjeku u njegovom palom stanju, Zakon je sačuvan u svojem svetom dostojanstvu. U svojem Sinu Bog je dao sebe kako bi sve koji vjeruju u Nj spasio od vječne propasti.

Grijeh je nevjerovanje Bogu i zaslužuje kaznu. Smokvino lišće koristi se još od Adamovih dana, a ipak golotinja grešnikove duše nije pokrivena. Čak i da se uzmu zajedno, sva opravdanja onih koji se zalažu za tu trošnu odjeću pokazat će se ništavnim. Grijeh je prestupanje Zakona. Krist je došao vidljivo na naš svijet da bi uklonio prijestup i grijeh, da bi pokrivalo od smokvinog lišća zamijenio čistom haljinom svoje pravednosti. Božji zakon je opravdan stradanjem i smrću jedinorođenog Sina vječnoga Boga.

Prestupanje Božjeg zakona i u najmanjoj pojedinosti jest grijeh. A nekažnjavanje toga grijeha bilo bi zločin prema božanskom sustavu upravljanja. Bog je Sudac, Branitelj pravde koja je sjedište i temelj Njegovog prijestolja. On ne može ukinuti svoj Zakon. On ne može zanemariti ni njegovu najsitniju odredbu kako bi nam udovoljio i oprostio grijeh. Čestitost, pravda i moralna uzvišenost Zakona mora se sačuvati i obraniti pred čitavim svemirom i svjetovima koji nisu pali. (Manuscript 145, 30. prosinca 1897. — “Bilješke o radu”)