Smrt zemaljske naravi

12. 01. 2024.

“Ovo mi je utjeha u nevolji mojoj; da me tvoja oživjela riječ.” (Psalam 119,50 — Varaždinska Biblija)

Kristov život koji daje život svijetu nalazi se u Njegovoj riječi. Svojom je riječju Isus liječio bolesti i istjerivao zle duhove; svojom je riječju utišao more i podizao mrtve; i narod je svjedočio da je Njegova riječ imala silu. On je govorio Božju riječ, kao što je govorio preko svih proroka i učitelja u Starom zavjetu.

Cjelokupna Biblija objava je Krista, i Spasitelj je želio usmjeriti vjeru svojih sljedbenika na ovu Riječ. Kad se Njegova vidljiva nazočnost povuče, Riječ mora biti njihov izvor sile. Kao i njihov Učitelj, oni će morati živjeti “o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih” (Matej 4,4). … Kad vjera tako primi i usvoji načela istine, ona će postati dio bića i pokretačka sila života. Božja riječ, prihvaćena u duši, oblikuje misli i sudjeluje u razvoju karaktera. Gledajući stalno očima vjere na Isusa, postat ćemo osnaženi. Bog će dati najdragocjenija otkrivenja svom gladnom i žednom narodu. Oni će pronaći da je Krist osobni Spasitelj. Dok se hrane Njegovom Riječju, oni će otkriti da je ona duh i život. Riječ razara ono što je naslijeđeno, zemaljsku narav, i daruje novi život u Kristu Isusu. Duh Sveti dolazi duši kao Utješitelj. Preobražavajućom silom Njegove milosti u učeniku se ponovno stvara Božji lik, on postaje novo stvorenje. Ljubav preuzima mjesto mržnje i srce poprima sličnost s Bogom. To, zapravo, znači živjeti “o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih”. To znači jesti Kruh koji silazi s Neba.

Krist je izgovorio jednu svetu, vječnu istinu o odnosu između sebe i svojih sljedbenika. On je poznavao karakter onih koji su tvrdili da su Njegovi učenici, i Njegove su riječi okušale njihovu vjeru. Izjavio je da moraju vjerovati i djelovati prema Njegovom nauku. Svi koji su Ga primili bit će dionici Njegove naravi i u skladu s Njegovim karakterom. Ovo je obuhvaćalo odricanje od njihovih omiljenih ambicija. To je zahtijevalo potpuno podčinjavanje Isusu. Pozvani su da postanu samopožrtvovni, krotki i ponizni u srcu. Oni moraju hoditi uskom stazom kojom je išao i Čovjek s Golgote ako žele imati udjela u daru života i slavi Neba. (Isusov život, str. 315,316)