Snaga Biblije

Duhovnost 30. 05. 2020.

Božja poruka ljubavi 

Bilo bi teško izabrati samo jedan razlog kao potvrdu činjenice da je Biblija najneobičnija knjiga koja je ikad napisana. Ali suočeni s tom odlukom, mnogi bi se vjerojatno odlučili za snagu Biblije koja donosi temeljitu i trajnu promjenu. Ovaj razlog Biblija navodi sama: “Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja.” (Hebrejima 4,12) Snažna je jer je živa, nije mrtva; dinamična je, a ne statična. I najveći dokaz ove snage jest njezina sposobnost da mijenja ljudska bića i ljudsko društvo. Riječ “snaga” dolazi od grčke riječi dynamis, od koje potječe riječ “dinamit”. Biblija je doslovno dinamit. Tisuće i milijuni ljudi svih dobnih granica, boja, staleža i vjeroispovijedi stoljećima su vjerovali da je ovo istina. Njihova iskustva žive kako bi i nas danas nadahnula.

Uzmite velikog Augustina kao jednog od primjera. Njegova priča ispričana je mnogo puta. Augustin je rođen u četvrtom stoljeću kao sin poganskog oca i kršćanske majke. Dobio je kršćansku naobrazbu koju je ubrzo odbacio i zamijenio poganskom filozofijom i nemoralnim životom osobnih zadovoljstava. Priča kaže da je jednog dana, dok je bio u vrtu u Milanu, čuo glas koji mu je neprestano ponavljao da uzme svoje knjige i čita ih. Tako je i učinio, a njegove oči su zapele za jedan odlomak u Novome zavjetu, Rimljanima 13,13 — “Hodimo pristojno kao po danu; ne u razuzdanim gozbama i pijankama, ne u bludnosti i raspuštenosti…”

Riječi su kao strijela pogodile njegovo srce. To je bila prijelomna točka u njegovom životu. Zbog ovih riječi iz Biblije Augustin je okrenuo leđa prošlosti, okrenuo novi list i postao jedan od velikih crkvenih otaca, čuveni teolog i pisac “čiji se snažan utjecaj na Crkvu osjeća 1.600 godina.”1

Dok se mi možda nećemo složiti sa svakom točkom Augustinove teologije, ne možemo sumnjati da je Božja riječ odjednom i dramatično promijenila njegov život. Ne smijemo sumnjati ni u činjenicu da su se preko njega promijenili životi mnogih ljudi. Augustinove poznate Ispovijesti, Božji grad i mnoge druge od njegovih 250 knjiga utjecale su na milijune ljudi. I sve je to počelo s riječima iz Biblije koje su ga pokrenule na razmišljanje i utjecale na njegov način života, kao što Biblija sama kaže da može “proniknuti misli i namjere srca”. Augustin bi skoro zasigurno potvrdio svaki dokaz o iznimnoj snazi u Bibliji.

Tu je zatim Martin Luther, sveučilišni profesor u potrazi za istinom usred propadanja i zastranjenja srednjovjekovne Crkve. Godine 1511. Luther postaje profesor teologije na novom sveučilištu u Wittenbergu gdje podučava o Bibliji, knjizi koja je u to doba bila praktično nepoznata. Kad je otišao u Rim i penjao se po legendarnim stubama Sancta Scala, po kojima je (navodno) Isus silazio iz Pilatove sudnice na putu prema Golgoti — u Lutherovom umu zabljesnule su riječi iz Pisma: “A pravednik će od vjere živ biti.” Ovo je mučilo Luthera već neko vrijeme. Dok se penjao po stubištu koje je napravio čovjek, i shvativši da je pokušaj zarađivanja svojeg puta u Nebo ludost, Luther se vratio u Njemačku i započeo pokret poznat kao reformacija.

O tom važnom danu i prosvjetljenju Lutherovog uma, F. W. Boreham je napisao: “Bilo je to kao da su se svi prozori Europe odjednom otvorili i pojavile se zrake sunca.”2 Reformacija je široko prihvaćena kao jedan od najvažnijih religijskih, društvenih i ekonomskih pokreta u povijesti zapadnog svijeta, intelektualna i duhovna revolucija koja je promijenila svijet. I sve je to započelo s riječima iz Biblije koje su se utisnule u um jednog čovjeka. Lutherovo iskustvo također pokazuje jedinstvenu snagu Biblije. On je odlučio prevesti Bibliju na njemački jezik za dobrobit svojih sugrađana u ono vrijeme i u budućnosti.

Ovdje možemo usput zamijetiti da su Augustin i Luther, između ostalih, dokazali da Biblija nije samo za ljude jednostavnog uma, s malo ili bez ikakve naobrazbe, marginalizirane i ugnjetavane. Ona je namijenjena i njima, naravno, ali je također zaokupljala pozornost najvećih umova i mislilaca u povijesti, kao što su bili Pavao, Augustin, Luther, Milton, Newton, Locke, Priestley, Boyle i cijelo mnoštvo drugih koji su tijekom stoljeća pronašli poticaj, značenje, sigurnost i snagu u riječima iz Biblije.

John Bunyan bio je na drugoj strani spektra. Po zanimanju putujući kotlokrpa, bavio se poslom koji je radio i njegov otac prije njega, putovao po selima krpajući probušene lonce i tave. Bunyan je sam naučio čitati i pisati, ali je u svojim mlađim danima bio poznatiji po pijančevanju, proklinjanju i psovkama. Duboko potresen smrću prijatelja za vrijeme engleskog građanskog rata, pročitao je dvije knjige o kršćanskom životu, a uskoro je počeo čitati i Bibliju. Ona je postala njegov glavni izvor nadahnuća, posebno tijekom mnogih godina koje je proveo u zatvoru zbog svoje vjere. Bunyanova djela, većinom napisana dok je bio u zatvoru, uključujući njegovo poznato djelo Hodočasnikovo putovanje (Pilgrim’s Progress) utemeljena su na Bibliji. Arhaičnim jezikom onog vremena Bunyan kaže: “Prionuo sam k Bibliji i počeo uživati čitajući je. … Počeo sam gledati u Bibliju novim očima i čitati kao nikad prije; posebno slatke i ugodne bile su mi Pavlove poslanice … i od tog trenutka nikad nisam bio bez Biblije.”3

Djelo Hodočasnikovo putovanje proglašeno je najboljom knjigom na svijetu, odmah do same Biblije. Nikad nije prestala izlaziti iz tiska od dana kada je prvi put tiskana 1678. godine i prevedena je na mnoge jezike. Neobično je da jedna od najboljih knjiga koja je ikad napisana dođe iz olovke siromašnog, neukog mladića sa sela. Kako se to moglo dogoditi? U knjizi Hodočasnikovo putovanje Bunyan je napisao: “Pogledao sam ga i vidio kako otvara Knjigu i čita iz nje.”4 Smatra se da Bunyan opisuje samog sebe: čovjeka koji čita Knjigu koja je tako korjenito promijenila njegov život, a zatim i živote tisuća ljudi koji su pročitali mnoga njegova djela i slušali ga kako propovijeda.

Slične nevjerojatne promjene dogodile su se i u novije vrijeme. Nicky Cruz, njujorški gangster čija je priča ispričana u knjizi Run, Baby, Run (Trči, mali, trči) i u filmu The Cross and the Switchblade (Križ i smrt), promijenila je njegov život kada je čuo propovijed iznesenu iz Biblije.

Harry Orchard, koji bi danas bio nazvan teroristom, bio je zatvoren na doživotnu kaznu zbog oružane pljačke i višestrukog ubojstva. Počeo je čitati Bibliju u zatvoru i toliko se promijenio da je život završio na slobodi u vlastitoj kući koju su mu osigurale zatvorske vlasti.

Berkeley Jones, divlji i očajan mladi čovjek, bio je osuđen na doživotni zatvor zbog krađe automobila i ubojstva nevine žrtve dok je vozio najvećom brzinom. On je s vremenom bio oslobođen, otišao je u kršćanku školu, potpuno se promijenio i postao koristan član društva. Mogla bi se napisati cijela knjiga o ljudima čiji je život bio čudesno promijenjen zahvaljujući Bibliji.

Slična iskustva dolaze iz cijelog svijeta. Jedna se dogodila na otočiću Mussau u Tihom oceanu. Naseljenici su bili toliko zaostali i primitivni da su čak i vlasti morale zaključiti da se za njih ništa ne može učiniti. Onda su sa susjednog otoka došla dva mlada čovjeka. Jedino što su mogli ponuditi neprosvijetljenim stanovnicima Mussaua bila je Biblija.

Nakon deset mjeseci cijeli otok se promijenio. Izgrađene su škole i crkve, i za Mussau je osvanulo novo doba. Nedugo nakon toga otok je posjetio predstavnik britanskih vlasti i u svojem izvješću napisao: “Iznenađen sam onim što sam vidio. Ne mogu shvatiti da je moguća takva promjena. … Divim se tome i smatram da je to čudo.”5 Bile su to njegove riječi, a “čudo” je učinila snaga Biblije i njezina poruka, ništa više i ništa manje. Tako je ostalo do današnjeg dana; bio sam na Mussauu i to vidio osobno.

Nešto slično nedavno se dogodilo na Malaitiju na Salomonskom otočju. Tamo, u planinama koje se dižu tri tisuće metara uvis, živi agresivno pleme Kwaio, koje se stoljećima opiralo promjenama.

Godine 1994. uspostavljen je kontakt s plemenom Kwaio na zahtjev njihovog poglavice, suhonjavog starca koji je mogao razgovarati samo pomoću prevoditelja. Na dan susreta uručena mu je Biblija. Bila je to simbolična gesta, jer nije znao čitati, ali ju je primio s očitim ushićenjem.

Godinu dana ili malo više nakon toga on je o tom posebnom danu u svojem životu, kad se tama počela odmicati i kad je napustio zapreke neznanja i straha, rekao: “Onog trenutka kad sam dotaknuo Bibliju, osjetio sam da su me napustili svi moji demoni.”

To zapadnjačkim ušima može zvučati čudno, ali odražava stvarno gledište mračne kulture u pojedinim područjima Južnog Pacifika. Prema posljednjim statistikama, u plemenu Kwaio s Malaita osnovano je četrdeset crkvenih skupina i nekoliko škola, uglavnom zbog snage Biblije da promijeni cjelokupnu kulturu.

Može li ovo biti slučajnost? Je li to samo rezultat samozavaravanja, ispraznog razmišljanja ili slijepe lakovjernosti? Je li to uvijek slučaj s ljudima koji vjeruju u ono u što žele vjerovati? Ili postoji nešto u Bibliji, snaga koje nema ni u jednoj drugoj knjizi? Je li to stvarno Božja riječ, “živa i djelotvorna, oštrija od svakog dvosjekla mača”, kako opisuje samu sebe? Da li ona stvarno “raspoznaje” najdublje misli i čežnje ljudskog srca, ukazuje na ljubljenog Boga i bolji način života, stvara u kolebljivom srcu želju za promjenom i onda ima snagu da sve to i ostvari? Svjedočanstva u povijesti i ljudska iskustva iz cijelog svijeta to potvrđuju.

J.B. Phillips, koji je preveo Novi zavjet izravno s grčkog za vrijeme Drugoga svjetskog rata, poslije je opisao svoje iskustvo u dobro poznatoj knjizi Ring of Truth (Prsten istine), u kojoj je posvjedočio o snazi Biblije “da promijeni život u ovom ili bilo kojem drugom stoljeću”.6 To je spontano svjedočanstvo vodećeg biblijskog stručnjaka dvadesetog stoljeća o snazi Biblije. Ta snaga je najveći i jedinstveni dokaz da je Biblija najneobičnija knjiga koja je ikada napisana.

Bryan Ball

 

 

 

________________

  1. 1. Navedeno iz R. T. Kendall (urednik), The Word of the Lord, Marshall Pickering, 1986., str. 38.
  2. 2. Isto, str. 39.
  3. 3. Isto.
  4. 4. Isto.
  5. 5. A. S. Maxwell, Your Bible and You, Review and Herald, 1959., str. 57.
  6. 6. J. B. Phillips, Ring of Truth, Hodder and Stoughton, 1966., str. 28.