“S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.” (Job 22,21)
Isus Krist kaže: “Jer vas sam Otac ljubi.” (Ivan 16,27) Ako je naša vjera učvršćena u Bogu preko Krista, ona će se pokazati “kao pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire u prostor iza zastora kamo je ušao za nas u svojstvu preteče”. Istina je da nas u životu očekuju razočaranja i nevolje; ali sve to, bilo malo ili veliko, trebamo prepustiti Bogu. Njega neće zbuniti mnogostrukost naših pritužbi i nevolja niti će Mu teret svega što nas tišti i muči biti pretežak. On budno bdije nad svakom obitelji i brine o svakom pojedincu; On nas ne zaboravlja ni u našim poslovnim brigama i bilo kakvom jadu naše duše. On zapaža svaku suzu i suosjeća s nama u našim slabostima. Sve nevolje i kušnje koje nas ovdje snalaze dopuštene su da bi se ostvarile Njegove namjere u ljubavi i dobroti prema nama, “da bismo postali dionicima njegove svetosti”, a tako i sudionici u punini radosti koju pruža Njegova nazočnost.
Biblija nam najsnažnijim riječima predočava koliko je bitno stjecanje prave spoznaje o Bogu. Petar kaže: “Milost vam i mir u obilju po pravoj spoznaji Boga i našega Gospodina Isusa Krista! Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći.” (2. Petrova 1,2.3) A Sveto pismo nas poziva: “S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.”
Bog nam je zapovjedio: “Posvećujte se dakle, da sveti budete, jer svet sam ja!” (Levitski zakonik 11,44), a nadahnuti apostol naglašava da bez svetosti “nitko neće vidjeti Gospodina”. Svetost je suglasnost s Božjom voljom. Grijeh je unakazio i gotovo sasvim izbrisao Božji lik u čovjeku; zadatak je Evanđelja da ponovno uspostavi ono što je bilo izgubljeno, i mi u tom nastojanju trebamo surađivati s božanskom silom. Ali kako možemo doći u suglasnost s Bogom i kako postati slični Njemu ako ne steknemo znanje o Njemu? Krist je došao na svijet upravo zato da nam otkrije tu spoznaju.
Oskudno shvaćanje koje mnogi imaju o Kristovom uzvišenom karakteru i Njegovom poslanju, sužava njihovo vjersko iskustvo i znatno usporava njihovo napredovanje u svetom življenju. Osobna pobožnost je među pripadnicima našeg naroda u znatnom opadanju. Mnogo je formalizma, mnogo mehaničkog ponavljanja uobičajenih fraza i mnogo je religije samo na riječima; ali u naše duhovno iskustvo treba unijeti nešto dublje i postojanije. Koliko nam je stoga važno da na osnovi osobnog iskustva upoznamo Boga i silu Njegove ljubavi onako kako je ona otkrivena u Kristu! Moramo marljivije i uz usrdniju molitvu proučavati Pisma, naše razumijevanje mora biti oživljeno Svetim Duhom i naša se srca moraju stalno uzdizati Bogu u vjeri, nadi i neprekidnoj zahvalnosti. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 742—744)