William Bernbach, stručnjak za oglašavanje koji je Americi predstavio Volkswagenovu “bubu”, osmislio je mnoge nagrađivane oglase koji su se pojavljivali u časopisima i na televiziji. Ipak, po njegovom mišljenju: “Izgovorena riječ je najbolje od svih sredstava komunikacije.”
Izgovorena riječ bila je osnovno sredstvo svjedočenja otkad su prvi sljedbenici bili privučeni Kristu. Jednog dana je Ivan Krstitelj ukazao na jednog čovjeka u mnoštvu i rekao: “Evo Jaganjca Božjeg!” Istog trenutka su dvojica od Ivanovih učenika počela slijediti Isusa. Moglo bi se smatrati nepristojnim od njih što su napustili svojega učitelja. Ali, na neki način oni su počastili svojega učitelja jer su njegovu proročku izjavu shvatili tako ozbiljno. Željeli su znati više.
Druženje (Ivan 1,38.39)
Od onih koji su se nadali da postanu Isusovi učenici moglo se očekivati da pitaju: “Smijemo li Te slijediti?” Međutim, nijedan od njih nije ništa rekao. Isus je prekinuo tišinu pitajući: “Što vi tražite?” Ivan i Andrija su odgovorili pitanjem: “Gdje boraviš?” Oni su željeli razgovarati s Njim nadugačko i naširoko. Željeli su se družiti s Njim. “Dođite i vidite” — odgovorio je Isus.
Teško je svjedočiti nekome a da ga ne pozovete u svoj dom, ili da ne provedete neko vrijeme u njegovom domu. Razgovori koji se odvijaju u toplom i opuštenom ozračju izgradit će bliske odnose. Mnogi novi vjernici otkrivaju da im je upravo druženje s nekim kršćaninom pomoglo izgraditi spasonosni odnos s Isusom.
Ponekad možda poželimo okupiti ljude u crkvi poput stada u štali, a da prethodno ne ostvarimo osobni dodir. Mogli bismo reći: “Izvolite list s ispisanim dokazima. Vidimo se sljedeće subote.” Međutim, obično moramo uložiti sebe da bismo doprli do drugih. Bilo bi smiješno poslati poruku: “Bog vas voli ali, iskreno rečeno, ja bih radije da vas ne viđam, osim subotom ujutro.”
Kad ljudi steknu povjerenje u nas, oni će vjerovati u ono što im imamo reći o svojem kršćanstvu. Možda će biti potrebno mnogo vremena da se to dogodi. Biblijski stručnjaci smatraju da su se Ivan i Andrija “družili” s Isusom čitavih godinu i pol dana prije nego što su prihvatili Njegov poziv da se pridruže apostolima za koje mi danas znamo. (The SDA Bible Commentary, sv. 5, str. 910)
Načini osvajanja (1. Petrova 3,1-15)
Petar kaže ženama koje su udane za nevjernike da će njihova “čistoća i posvećenost” zadobiti njihove muževe bez riječi. To ne mora obvezatno značiti da će naš adventistički stil življenja navesti ljude da pojure u crkvu. Nitko ne kaže: “Hej, ti ne jedeš svinjetinu? Dopusti mi da se pridružim tvojoj vjeri.” Petar govori o onima koji imaju bliske odnose s nevjernicima. To su članovi obiteljskog kruga koji nas poznaju bolje od bilo kog drugog. Oni mogu vidjeti imamo li mi doista Isusov Duh u sebi i je li to nešto što i oni žele za sebe.
Izbjeći prepirke (Ivan 1,35-50; 1. Petrova 3,15)
Filip je imao predivnu vijest za Natanaela. “Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također”, rekao je. Natanael nije baš bio siguran u to. On je bio sumnjičav prema svakome tko je bio iz Nazareta. Umjesto da se prepire, Filip je jednostavno rekao: “Dođi i vidi!”
Filipov pristup svjedočenju nije podrazumijevao uvjeravanje. On je samo napravio uvod, a nakon toga se Isus pokazao Natanaelu na tako moćan način da je on od cinika postao vjernik za svega nekoliko sekundi.
Ako raspravljamo s ljudima u vezi s našom vjerom, mi im pristupamo kao pravnik — i to ne kao pravnik koji je na njihovoj strani. Ima mnogo dobrih dokaza u korist kršćanstva. Ali, smatramo li doista da možemo ugurati ljude u krstionicu na temelju sile logike? Petar kaže da damo razloge za svoju nadu, ali da to učinimo blago. Uvjeravajuća sila Svetog Duha može učiniti mnogo više nego što bismo mi ikad mogli. Naš posao nije da “reklamiramo” Isusa, već da napravimo dobar uvod kako bi Isus mogao predstaviti sebe. Ponekad je potrebno nešto tako jednostavno kao kad ponudimo prijatelju da se molimo s njim za problem s kojim se suočava. Kad se molimo Isusu za pomoć, to otvara mogućnost da On pokaže svoju silu i ljubav.
Na duge staze (Ivan 4,38)
Andrija i evanđelist Ivan tražili su Mesiju i odmah krenuli za Njim. Mi možemo sresti ljude koji već tragaju za dubljim duhovnim iskustvom. Drugi učitelji, ili možda životne okolnosti, pripremili su ih da krenu ravno u crkvu i zauzmu svoje mjesto u klupama. U kontekstu “ribara ljudi” ovo su ribe koje iskaču iz vode i uskaču u čamac. Kao što je Isus rekao: “Ja vas poslah da žanjete ono oko čega se niste trudili.”
Ali, svjedočenje je obično dugi postupak koji zahtijeva mnogo strpljivosti i vremena — često više strpljivosti i vremena nego što smo mi spremni žrtvovati, osim ako Bog ne usadi ljubav prema tim ljudima u naše srce. Ljubav je ono što stvara povezanost između nas i ljudi kojima je potreban Isus; ljubav kao što je ona koja nas povezuje s Božjim srcem.
Lori Peckham