“Dokle traju dani tvoji, trajat će snaga tvoja. … (Daničić) Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica.” (Ponovljeni zakon 33,25-27)
Duboko sam zahvalna svojem nebeskom Ocu za Njegove blagoslove kojima me obasipa svakog dana. Prije otprilike tjedan dana bila sam potpuno iscrpljena od napora koji sam uložila u pisanje. Mozak je odbijao raditi i osjećala sam se vrlo potišteno. Gotovo da sam odustala od svake nade da ću se više ikada osjetiti odmornom. Međutim, jedne noći molila sam se Bogu najgorljivije što sam mogla tražeći da se na mene spusti Njegova okrepljujuća i iscjeljujuća sila, kako bih mogla zapisati neke stvari koje treba objaviti. Poslije sam zaspala. Tijekom noćnih sati činilo se da razgovaram s različitim zajednicama u vezi s iscjeljujućom, životodavnom silom Duha Svetoga. Probudila sam se u pola tri. Glavobolja je nestala i obuzeo me je umirujući utjecaj Duha Svetoga. Ushodala sam se po sobi i slavila Boga. Onda sam uzela pero u ruku i otkrila da mi je um bistar i da sam u stanju pisati jednako dobro kao i uvijek. Nakon tog iskustva napisala sam mnogo toga. Naš Spasitelj je najveći liječnik na svijetu. Hvalim Ga i slavim za blagoslov koji mi je ovoga puta pružio.
Prava vjera ima stalno u vidu Božju čast i slavu. Svojega nebeskog Oca trebamo promatrati sa svetim strahom i strahopoštovanjem. On od svojega krvlju kupljenog naslijeđa traži radosnu poslušnost. Kada shvatimo Njegovu veliku ljubav, srce će nam se nadahnuti zahvalnošću. Služit ćemo Mu veselog i postojanog duha i pokloniti Mu svoje puno povjerenje.
U svojoj životnoj službi Kristu ja želim pokazati radost. Želim biti prožeta Njegovim Duhom kako bih bila na blagoslov drugima. Dano nam je obećanje: “I dat ću im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sreću svoju i djece svoje. I sklopit ću s njima Savez vječan, nikad se više neću odvratiti od njih i uvijek ću im činiti dobro; usadit ću im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene.” (Jeremija 32,39.40)
Bože, “velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! Oči tvoje bdê nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih!” (redak 19) (Letter 139, 17. travnja 1904., Robertu Vickeryju, laiku u odboru Konferencije Illinois)