Broj 4, 2010.
Gdje god se obilježavalo, kako se god proslavljalo, u Australiji ili u Grenlandu, Isusovo je rođenje uvijek izvanredni povod za hrabrenje i jačanje u svakom dobru. Razlog tome jest činjenica da je Isusov plemeniti život neprestano odisao snagom i optimizmom.
Čak i u posljednjim trenucima svojeg mučeničkog života tako se prirodno i neusiljeno molio za oprost svojim krvnicima: “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!” ( Luka 23,34), da je nemoguće previdjeti snagu njegova duha te se ne oduševiti njome. Nije lako u okružju nasilja biti silan u provođenju nenasilja.
I upravo u takvom žalosnom svijetu gdje je, kako pjeva poznati pjesnik, “teško naći koga da se raduje,”1 uzdiže se Isus iznad ljudskih slabosti te ih smatra dragocjenim povodom za skupljanje snage nebeskog podrijetla. Radujmo se što smo za još jednu godinu bliži susretu s našim silnim Isusom!