Sotonin napad na subotu

26. 06. 2024.

“Pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon.” (Daniel 7,25)

Duh kompromisa s neznaboštvom otvorio je put daljnjem preziranju autoriteta Neba. Služeći se neposvećenim vođama Crkve, Sotona je počeo nezakonito dirati i četvrtu zapovijed, pokušavajući ukinuti drevnu subotu, dan koji je Bog blagoslovio i posvetio (Postanak 2,2.3), i na njezino mjesto uzdignuti blagdan koji su neznabošci svetkovali kao “časni dan Sunca”. Isprva se ova promjena nije pokušavala izvesti otvoreno. U prvim stoljećima svi su kršćani svetkovali subotu. Revnovali su za Božju čast i uvjereni u nepromjenjivost Njegova Zakona, gorljivo su čuvali svetost njegovih propisa. Ali da bi postigao cilj, Sotona je s velikom domišljatošću radio preko svojih zastupnika. Da bi skrenuo pozornost naroda na nedjelju, ona je proglašena blagdanom u čast Kristova uskrsnuća. Toga su se dana održavala bogoslužja, a ipak su ga smatrali danom razonode, jer se još uvijek svetkovala subota.

Da bi pripremio put za djelo što ga je namjeravao izvršiti, Sotona je prije no što se pojavio Krist naveo Židove da subotu opterete najstrožim zahtjevima, tako da je njezino svetkovanje postalo teretom. Koristeći se lažnom svjetlošću u kojoj je uspio prikazati subotu, učinio je da se na nju gleda s prezirom kao na židovsku ustanovu. Dok su kršćani općenito nastavili slaviti nedjelju kao dan radosti, on ih je naveo da subotu pretvore u dan posta, dan tuge i žalosti, kako bi pokazali svoju mržnju prema židovstvu. …

Stari varalica nije dovršio svoje djelo. Odlučio je okupiti kršćanski svijet pod svoju zastavu, a svoju vlast ostvariti preko svojega predstavnika, oholog pontifeksa koji je tvrdio da je Kristov namjesnik. Svoju je nakanu proveo preko poluobraćenih pogana, častoljubivih biskupa i svećenika koji su ljubili svijet. S vremena na vrijeme održavani su veliki sabori na koje bi se okupili crkveni dostojanstvenici iz cijelog svijeta. Gotovo na svakom od njih sve je više potiskivana subota koju je Bog uspostavio, i sve više uzdizala nedjelja. Najposlije je poganski blagdan štovan kao božanska ustanova, dok je biblijska subota proglašena ostatkom židovstva, a njeni poštovatelji izopćenicima. (Veliki sukob, str. 40,41)