“On uhvati Zmaja, staru zmiju — a to je đavao, sotona — i sveza ga za tisuću godina te ga baci u Bezdan.” (Otkrivenje 20,2)
Pisac Otkrivenja proriče Sotonino progonstvo i stanje kaosa i pustoši na koju će biti svedena Zemlja te objavljuje da će ovo stanje trajati tisuću godina. Nakon opisa Gospodnjeg drugog dolaska i uništenja zlih, proročanstvo nastavlja: “Potom opazih anđela gdje silazi s neba držeći u ruci ključ od Bezdana i velike verige. On uhvati Zmaja, staru zmiju — a to je đavao, sotona — i sveza ga za tisuću godina te ga baci u Bezdan, koji nad njim zaključa i zapečati, da više ne zavodi naroda, dok se ne navrši tisuću godina. Poslije toga ima biti odvezan kratko vrijeme.” (Otkrivenje 20,1–3)
Da izraz “Bezdan” označava Zemlju u stanju zbrke i tame, očito je iz drugih mjesta u Svetome pismu. …
Ovdje će tisuću godina biti stan Sotoni i njegovim zlim anđelima. Ograničen samo na Zemlji, neće imati pristupa drugim svjetovima da kuša i uznemiruje one koji nisu nikada pali. U ovom je smislu svezan; nije ostao nitko nad kime bi mogao vladati. Sada je potpuno onemogućen u varanju i upropaštavanju, što je toliko stoljeća bio njegov jedini užitak.
Šest tisuća godina Sotona je pobunom “zemljom tresao”. On je “u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove”. On “sužnjeva svojih nikada nije kući otpuštao”. Šest tisuća godina njegova je tamnica primala Božji narod i on bi ga zauvijek držao zatočena da Krist nije raskinuo njegove okove i oslobodio sužnje.
Tisuću će godina Sotona lutati amo–tamo pustom Zemljom promatrajući posljedice svoje pobune protiv Božjeg zakona. Za to će vrijeme strašno patiti. Od svog pada, svojim životom neprekidne aktivnosti potiskivao je razmišljanje; ali sada je lišen svoje sile i ostavljen da razmišlja o ulozi koju je odigrao otkako se pobunio protiv vladavine Neba, i da s drhtanjem i strahom gleda u strašnu budućnost kad bude morao ispaštati zbog svega zla što ga je počinio i biti kažnjen za sve grijehe što ih je prouzročio. (Veliki sukob, str. 518,519)