“Dat ću ti svu vlast nad njima i raskoš koja im pripada, jer je meni predana i dajem je komu hoću.” (Luka 4,6)
Kad je Isus odveden u pustinju da bude iskušan, Njega je tamo odveo Božji Duh. On nije tražio kušnju. Otišao je u pustinju da bude sâm, da razmišlja o svojem poslanju i radu. Postom i molitvom trebao se ojačati za stazu poprskanu krvlju kojom je morao proći. Ali Sotona je znao da je Spasitelj otišao u pustinju i smatrao je da je to najbolje vrijeme da Mu se približi.
Pitanja od velike važnosti za svijet u sukobu između Kneza svjetlosti i upravitelja kraljevstva tame stavljena su na kocku. Nakon čovjekovog kušanja kojim ga je naveo na grijeh, Sotona je proglasio da je Zemlja njegova nazivajući sebe knezom ovoga svijeta. Pošto je praoca i pramajku našeg ljudskog roda prilagodio svojoj naravi, mislio je ovdje zasnovati svoje kraljevstvo. Izjavio je da su ga ljudi izabrali za svojega vladara. Svojim upravljanjem ljudima održavao je svoju vladavinu nad svijetom. Krist je došao pobiti ovu Sotoninu tvrdnju. Kao Sin Čovječji, Krist će ostati odan Bogu. Tako će se pokazati da Sotona nije zadobio posvemašnju upravu nad ljudskim rodom i da je neosnovano njegovo polaganje prava na svijet. Svi koji žele biti oslobođeni od njegove sile, bit će oslobođeni. Područje vlasti koju je Adam izgubio zbog grijeha vratit će se.
Otkako je u Edenskom vrtu rečeno zmiji: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina” (Postanak 3,15), Sotona je znao da ne drži potpunu vlast nad svijetom. U ljudima se vidjela djelotvorna sila koja se odupirala njegovoj vlasti. S vrlo velikim zanimanjem promatrao je žrtve koje su prinosili Adam i njegovi sinovi. U ovim je obredima jasno raspoznavao znamenje veze između Zemlje i Neba. Odlučio je umiješati se u ovu vezu. Netočno je predstavljao Boga i pogrešno tumačio obrede koji su upućivali na Spasitelja. Ljudi su bili navedeni da se boje Boga kao Onoga koji uživa u njihovom uništenju. Žrtve koje su trebale ukazati na Božju ljubav prinosile su se samo da bi ublažile Njegov gnjev. Sotona je budio grešne strasti u ljudima da bi utvrdio svoju vlast nad njima. Kad je dana Božja pisana Riječ, Sotona je proučavao proročanstva o Spasiteljevom dolasku. Iz naraštaja u naraštaj radio je da zaslijepi ljude za ta proročanstva kako bi odbacili Krista u vrijeme Njegovog dolaska. (Isusov život, str. 78,79)