“Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji.” (Psalam 46,2)
Tog petka, 22. srpnja 2011., na nebu nije bilo nijednog prijetećeg oblačka i nije se osjećao ni dašak vjetra. Sve je bilo mirno. Izgledalo je kao da je to veliki dan pun očekivanja, ali je sjenka smrti vrebala na vratima. Nakon jutarnjeg proučavanja i molitve, izišao sam iz kuće i pošao na rad. Kao i obično, imao sam sastanke na kojima sam pokazivao nove knjige potencijalnim kupcima. Nakon nekoliko posjeta na putu prema Clercinu, otišao sam u Delmas, gdje sam se zatekao i postao žrtva ozbiljne nesreće.
U podne sam odlučio ručati u poznatom restoranu. Dok sam čekao na naručeno jelo, iznad mene se prekinuo visokonaponski električni kabel i pao na mene. Odmah sam izgubio svijest. Nakon nekoliko dana potpune nesvijesti u bolnici, povratili su mi se osjeti i vidio sam da mi je 90 posto tijela u zavojima. Kad su ljudi čuli da sam svjestan, došli su me posjetiti. Oni koji su bili svjedoci tog udesa rekli su mi da su mi glava, lice, ruke i leđa gorjeli kao baklja kad me je taj kabel udario. Nitko nije mislio da ću preživjeti, i umalo da sam umro, ali Bog je imao druge planove za mene! Nakon dva mjeseca provedena u bolnici Bernard Meuz, slavim Boga punim plućima što sam se skoro sasvim oporavio! Tijekom ovog tragičnog događaja Gospodin je bio sa mnom. On je uvijek sa svojim slugama, čak i usred vatre. Hvalit ću Gospodina za sve što je učinio za mene i moju obitelj tijekom ta dva mjeseca oporavka u bolnici. Gospodnja dobrota je stvarno neizmjerna!
Mi možda uvijek ne znamo ili ne razumijemo zašto nam se događaju ružne stvari, pogotovo kada radimo za Boga, ali možemo vjerovati da je On uvijek vjeran u držanju svojih obećanja. Želio bih reći svakom suradniku koji radi u Gospodnjem vinogradu neka ima na umu da nikada nije sam. Ostanimo i dalje hrabri literarni evanđelisti nasuprot teškoćama i izazovima. On je uvijek naš “zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji”. A Njegova se milost nastavlja čak i iza groba ako nas smrt zadesi.
Rémi Thermonfils, Haiti