“Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka; i njih mi treba dovesti; one će čuti glas moj, te će biti jedno stado i jedan pastir.” (Ivan 10,16)
Godine 1969. posjetio sam po prvi put Demetrija Cornelija Pereza, pastora Prezbiterijanske crkve. Tijekom tog susreta kupio je zbirku knjiga Treasures of Life (Blago života), koje je pročitao, zajedno s Velikom borbom. Od tog trenutka kupovao je svaku novu zbirku koja je izišla. Postali smo vrlo dobri prijatelji tijekom godina. Zajedno smo dijelili obroke, a mnogo puta on me je pozivao da propovijedam u njegovoj crkvi.
Trideset osam godina nakon našeg prvog susreta rekao mi je da mu nisam progovorio prije skoro četrdeset godina, on ne bi zavolio i prihvatio nauk Adventističke crkve. Bio sam oduševljen što sam nakon svih tih godina saznao njegov duhovni stav, tako da sam zaključio da je za njega došlo vrijeme da sa mnom pođe u crkvu. Zato sam mu rekao: “Brate moj, plodovi drveta nikada ne padaju na zemlju ako nisu zreli. Što bi rekao kada bih te sutra u sedam sati poveo u adventističku crkvu?”
“Oh, ne,” odgovorio je brzo, “nikada nisam bio u adventističkoj crkvi!”
S osmijehom sam mu odgovorio: “Pa ja ću samo navratiti sutra u sedam sati.”
Odvratio mi je da ne može ništa obećati, pa sam se pomolio s njim i otišao u nadi da će mi se pridružiti sljedećeg jutra.
Došla je subota ujutro i ja sam stigao u njegovu kuću u pet minuta do sedam sati. Bio je spreman i čekao me! Kada smo stigli u crkvu, predstavio sam ga kao pastora Prezbiterijanske crkve. Odveli su nas ravno do prednjeg reda, gdje je kleknuo pokraj sjedala i tiho se molio: “Oče, zahvaljujem Ti što si mi dopustio da dođem u pravu crkvu. Molim Te da na još mnogo mjesta ljudi prime svete knjige iz zbirke Treasures of Life. Amen.”
U travnju 2011. pastor Perez je prisustvovao velikom crkvenom sastanku na kojem je bio upućen poziv na odluku i on je tada odlučio slijediti Boga putem javnog krštenja. Danas propovijeda Kristovo Evanđelje svojoj djeci i drugima. Njeguje nadu da će uskoro jednog dana cijela njegova obitelj predati svoj život Gospodinu.
Na rezultate često moramo čekati, ali Gospodnja sluškinja kaže da će se mnogi, čak tisuće ljudi u jedan dan obraćati zahvaljujući ovim knjigama. Pozivam vas da i dalje vjerno nosimo knjige u svaki dom jer ima mnogo “ovaca” iz različitih “ovčinjaka” koje čekaju da pođu za Pastirom.
Vicente Perez Baeza, Meksiko