“Anđeo Jahvin reče Satanu: ‘Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?’” (Zaharija 3,2)
Prorok je u viđenju vidio “Jošuu, velikog svećenika”, koji je bio “obučen u prljave haljine” (Zaharija 3,1.3) kako stoji pred Anđelom Gospodnjim, tražeći Božju milost za svoj napaćeni narod. Dok se svećenik molio za ispunjenje Božjih obećanja, Sotona je drsko ustao “da ga tuži”. On je govorio da Izrael zbog svojih prijestupa ne može uživati Božju naklonost. Zahtijevao je Izraela kao svoj plijen i tražio da se Božji narod preda u njegove ruke.
Veliki svećenik nije mogao obraniti sebe ni svoj narod od Sotoninih optužbi. On nije mogao tvrditi da je Izrael bez krivnje. U prljavim haljinama, koje su simbolički predstavljale grijehe naroda i koje je nosio kao narodni zastupnik, stajao je pred Anđelom, priznavao krivnju naroda i ukazivao na njegovo pokajanje i poniznost, oslanjao se na milost Otkupitelja koji oprašta grijehe. U vjeri se pozivao na Božja obećanja.
A onda je Anđeo, zapravo sam Krist, Spasitelj grešnika, utišao tužitelja svoga naroda izjavivši: “Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?” (Zaharija 3,2) Dugo je Izrael boravio u peći nevolje.
Zbog svojih grijeha bio je skoro spaljen plamenom koji su Sotona i njegovi suradnici zapalili da bi ga uništili, ali sada je Bog podigao svoju ruku da ga izbavi.
Kad je Jošuino posredovanje bilo prihvaćeno, izdana je naredba: “Skinite s njega te prljave haljine!” A onda je Anđeo rekao Jošui: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i odijevam te u dragocjenu haljinu!” (Zaharija 3,4.5) Bili su oprošteni njegovi grijesi i grijesi njegova naroda. Izrael se obukao u “dragocjenu haljinu” — u Kristovu pravednost koja mu je bila uračunata. Na glavu velikoga svećenika bila je stavljena kapa koju su nosili svećenici i na kojoj je bio natpis: “Jahvi posvećen” (Izlazak 28,36), označavajući da je sada, usprkos svojim nekadašnjim prijestupima, ovlašten da služi pred Bogom u Njegovome Svetištu. (Proroci i kraljevi, str. 371)
Za razmišljanje: Smatram li da je u redu to što Isus bira vrijeme i mjesto mojeg izbavljenja?