Spasitelj je duboko ožalošćen kada odbacujemo Njegovu ljubav

“K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.” (Ivan 1,11)
Pred njima (mnoštvom koje je pratilo Isusa prigodom Njegovog pobjedonosnog ulaska) ležao je grad Jeruzalem sa svojim hramom od bijelog mramora, pozlaćen zrakama zalazećeg sunca. Bio je to prizor nenadmašne ljepote i na njega bi se s pravom mogle primijeniti riječi proroka: “U Jahvinoj ćeš ruci biti kruna divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.” (Izaija 62,3) Pred tim prekrasnim pogledom mnoštvo se s novim žarom udružilo u usklicima hvale. … Pretpostavili su da će Krist sada preuzeti Davidovo prijestolje i ustoličiti se kao ovozemaljski vladar. Okrenuli su se k Spasitelju da bi vidjeli kakav je dojam taj prizor ostavio na Njega. Ali, gle, Sin Čovječji je bio u suzama! Dok je Njegov pogled počivao na hramu koji će uskoro biti napušten, čiji će se zastor rascijepiti na dvoje kada konačnim činom Židova Njegova smrt bude zapečaćena, zaplakao je nad tim neposlušnim gradom. … Za samo nekoliko sati Otkupitelj svijeta bit će predan u ruke zlih i razapet. Ne Rimljani, ne pogani, već pripadnici naroda za koji je On tako mnogo učinio, i od kojega je toliko očekivao, postat će Njegovi ubojice. … Milosrđe koje donosi spasenje, neće se više čuti u gradu. To je bio uzrok Spasiteljeve velike žalosti. … Gorke suze koje je prolio nad Jeruzalemom bile su posljednje suze odbačene ljubavi. … Razdragano mnoštvo nije moglo shvatiti razlog Spasiteljeve tuge. Ljudi nisu znali da će grijesi Izraela uskoro dovesti do njegove konačne propasti. Ipak, tajanstveno strahopoštovanje obuzelo je mnoštvo i donekle stišalo njegovo oduševljenje. … Mnogi u tom velikom mnoštvu nosili su na svojem tijelu dokaz da je božanska sila bila među njima, i svatko je imao što reći o Kristovim djelima milosrđa. Priče o tim čudesnim djelima pojačale su žar njihovih osjećaja sve dok oni nisu dostigli neopisivu snagu. Učenici i narod tada su se udružili u pjesmama hvale. Svećenici i poglavari prišli su Isusu zahtijevajući da ušutka to oduševljeno klicanje. “Tada mu rekoše neki farizeji što su bili među narodom: ‘Učitelju, zabrani to svojim učenicima!’ On odgovori: ‘Kažem vam, ako oni ušute, kamenje će vikati.’” (Luka 19,39. 40) Krist je došao na Zemlju da bi otkrio načela nebeskog kraljevstva. Njegov karakter kao Spasitelja i Životodavca pokazao se neposredno prije toga na Lazarovom grobu, ali su Židovi u svojem ponosu odbacili Onoga u čijim je rukama bila moć i spasenje. Koliko bi drugačiji bio Kristov stav da su svećenici i poglavari opravdali povjerenje koje im je ukazano. (Manuscript 128, 1899.)