““Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani.”“ (Rimljanima 8,28)
Činjenica da smo pozvani da izdržimo kušnje i nevolje pokazuje da Gospodin Isus vidi u nama nešto dragocjeno što želi da se i dalje u nama razvija. Da nije vidio u nama ništa čime bismo mogli proslaviti Njegovo ime, ne bi uzalud trošio vrijeme usavršavajući nas. On ne baca bezvrijedne komade rude u svoju peć. Samo vrijednu rudu On pretapa i oplemenjuje. (Put u bolji život, str. 298)
Bog svoju djecu nikada ne vodi drukčije no što bi i oni sami izabrali kad bi mogli vidjeti kraj od samoga početka i shvatiti slavu plana na čijem ispunjenju oni surađuju s Njim. (Isto, str. 304)
Sve što nas zbunjuje u djelovanju Božje Providnosti bit će objašnjeno u svijetu koji dolazi. Teško razumljive pojedinosti naći će svoje objašnjenje. Tajne djelovanja milosti postat će nam razumljive. Tamo gdje su naši ograničeni umovi zapažali samo nesklad i prekršena obećanja, vidjet ćemo najsavršeniji i najljepši sklad. Saznat ćemo da je beskrajna ljubav odredila iskustva koja su nam se činila najtežim. (9T 286)
Onaj tko je ispunjen Kristovim duhom, prebiva u Kristu. Udarac namijenjen njemu, pada na Spasitelja koji ga sa svih strana štiti svojom prisutnošću. Sve što dolazi na njega, dolazi od Krista. On nema potreba da se brani od zla, jer je Krist njegova obrana. Ništa ga ne može dotaknuti ako to Gospodin ne dopusti, a ““sve”“ što Bog dopusti, ““pridonosi dobru onih koji ga ljube”“ (Rimljanima 8,28). (Misli s gore blagoslova, str. 92)
Naš nebeski Otac ima tisuću načina da se pobrine za nas, o kojima mi ništa ne znamo. Oni koji prihvate načelo da je služenje Bogu od prvorazrednog značaja za njih, vidjet će kako problemi iščezavaju, a pred svojim će nogama ugledati ravnu stazu. (Put u bolji život, str. 305)
Kao malo dijete povjerite se ruci Onoga koji će: ““čuvati korake svojih vjernika”“ (1. Samuelova 2,9). (Isto, str. 304)
Kad Njemu povjerimo svoje putove, On će upraviti naše korake. (Isto, str. 304)