“Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike.” (Rimljanima 5,6)
Društvo se danas vrlo brzo približava pokvarenosti svijeta prije potopa. Dok djeca prolaze tinejdžersko razdoblje i postaju mladići i djevojke, oni postaju samodostatni, napredujući velikom brzinom u stjecanju znanja o zlu. Današnji mladi svoje obrazovanje o kriminalu stječu čitajući priče kojima obiluju popularni časopisi. Bez osjećaja za ono što je pravo zato što je pravo, čitajući priče o krađi, ubojstvima i svakoj drugoj vrsti zločina, navode se smišljati nove načine kako poboljšati zločinačke nakane i izbjeći otkrivanje. Ovakvo loše štivo pomaže usavršavanju obrazovanja mladih na način koji vodi u propast. Mladi u našim gradovima udišu pokvareno, prljavo ozračje zločina; zli utjecaj se tako prenosi na zemlju i cijela zajednica postaje uprljana. Neki od zemaljskih vladara također nemaju moralnih vrijednosti. Oni nemaju volje provjeriti izdanja ovakve vrste, čije se naklade povećavaju iz godine u godinu i hrane strasti prema zločinu i zlu. Priče o zločinačkom životu kakve možemo pronaći u svakodnevnim novinama, i takozvane objave budućnosti, prihvaćene su kao stvarnost. Krist je vidio sukob koji se približava i upozorio nas da budemo budni te da se molimo kako ne bismo pali u napast. Upozorio nas je da “vrijeme kada dođe Sin Čovječji bit će kao što je bilo u Noino doba. Isto će se tako dogoditi u onaj Dan u koji se pojavi Sin Čovječji”. (Luka 17,26.30)
Mi nismo samo upozoreni da ne sudjelujemo u ispravnim poslovnim transakcijama, već i da ne pretjeramo u onome što je samo po sebi zakonito, i ne dopustimo svojemu umu da bude zaokupljen zemaljskim stvarima i onesposobljen razlučiti važno što se tiče našeg vječnog dobra. Mi smo upozoreni protiv zadovoljavanja izopačenog apetita, neumjerenosti i pijanstva.
No, čak i usred pokvarenosti današnjeg društva, postoje duše koje su sposobne za nešto bolje — duše koje je Krist predstavio slikom “izgubljenih bisera”. Krist se odrekao svega kako bi mogao tražiti i naći ono što je izgubljeno, kako bi mogao povratiti biser kojega tako bezgranično cijeni. što smo spremni učiniti kako bismo surađivali s Njim u ovom poslu? Kakvu smo žrtvu spremni prinijeti? .
Uzmemo li u obzir da je Krist umro za bezbožnike dok su još bili grešnici, dolazimo do zaključka koliko nas On hoće i želi blagosloviti kako bismo mogli biti na blagoslov drugima. (Review and Herald, 21. travnja 1896.)