„Ovoj četvorici dječaka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše viđenja i sne.“ (Daniel 1,17)
Neznanje mnogih namjerno je i bez izgovora. (General Conference Bulletin, 3. tromjesečje 1900.)
Neki mladi ljudi … ne koriste prilike koje im se pružaju. Oni bi voljeli pravilno čitati i pisati, ali usavršavanje bi zahtijevalo napor, a oni na to nisu spremni. Podsjećaju me na mladića kojega je otac poslao u školu pruživši mu sve mogućnosti da stekne dobro obrazovanje; ali mladić je zanemario učenje govoreći da otac ima sredstava da mu omogući slobodu obrazovanja pa zato neće naprezati mozak. Vi biste svi odmah uzviknuli da će mladić ostati neznalica jer nema neke široke kraljevske ceste koja vodi u obrazovanje. Međutim, isto je tako besmisleno očekivati neko zdravo vjersko iskustvo bez ulaganja ozbiljnih, požrtvovnih napora. Uzdisanje nad vlastitim nepoznavanjem duhovnih činjenica neće vas nikad učiniti mudrim za spasenje. Prema Nebu ljudi upućuju desetke tisuća tromih uzdaha i suza kojima nikada neće izmamiti osmijeh odobravanja s Kristovog lica. Nemojte misliti da će vam kršćansko iskustvo doći samo od sebe. Kad odlučite postići nešto za čim vaše srce teži, vi ne zastajete pred teškoćama, već pokušavate uvijek iznova dok god ne uspijete. (The Youth’s Instructor, 30. siječnja 1884.)
Daniel i njegova tri prijatelja … bili su uravnoteženi zato što su se pokorili vlasti Duha Svetoga. Ti mladići slavili su Boga za sva svoja dostignuća na svjetovnom, znanstvenom i duhovnom području. Njihova učenost nije nastala slučajno; stjecali su znanje vjernom upotrebom svojih snaga, a Bog im je dao vještinu i razum. (Letter 57, 1896.)
Kao što je pokazao Danielov slučaj, umne sposobnosti povećavaju se točno onoliko koliko se razvija duhovni karakter. (Review and Herald, 22. ožujka 1898.)
Gospodin je spreman surađivati sa svima koji iskreno nastoje biti vjerni u Njegovoj službi, kao što je surađivao s Danielom i trojicom njegovih prijatelja. (The Youth’s Instructor, 20. kolovoza 1903.)
Preporučujemo:
