„Tada Jahve reče Gideonu: ’Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: ’Vlastita me ruka izbavila.’“ (Suci 7,2)
Gideonova hrabrost vrlo je ojačala dokazima božanske naklonosti koja mu je ukazana. Bez oklijevanja je izišao sa svojim snagama u bitku protiv Midjanaca. Međutim, sada ga je očekivao novi, mnogo oštriji ispit vjere. Dok se nepregledno mnoštvo napadača širilo pred njim – trideset dvije tisuće Izraelaca izgledale su prema njima kao šačica ljudi, bila mu je upućena riječ Gospodnja: „Tada Jahve reče Gideonu: ’Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke. Izrael bi se mogao pohvaliti i reći: ’Vlastita me ruka izbavila.’ Zato oglasi da narod čuje: ’Tko se boji i strahuje, neka se vrati.’“ (Suci 7,2.3)
Budući da mu je izraelska vojska izgledala mnogo slabija od brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, Gideon se suzdržao od uobičajenog proglasa prije bitke. Bio je zaprepašten Gospodnjom izjavom da mu je vojska prevelika. Međutim, Gospodin je uočio oholost i nevjerovanje u srcima ovog naroda. Potaknuti Gideonovim pozivom spremno su se odazvali, ali kada su ugledali mnoštvo Midjanaca, njihova hrabrost je nestala. …
Umjesto da misle da ih je previše, Izraelci su smatrali da je njihov broj premali, ali Gideon je objavio poruku koju mu je uputio Gospodin. Sa srcem koje je bilo puno straha gledao je … kako odlaze dvije trećine njegovih vojnika. …
Gospodnja poruka ponovno je objavljena Njegovom sluzi: „Još je previše naroda. Povedi ih na vodu, i ondje ću ih iskušati. Za koga ti kažem: ’Neka ide s tobom’, taj će s tobom ići. A za koga ti kažem: ’Neka ne ide s tobom’, taj neće ići.“ (redak 4)
Neki su žurno uzimali pomalo vode jednom rukom i pili je u hodu, dok su se skoro svi ostali sagnuli, spustili na koljena i polako pili s površine vode. Onih koji su uzimali vodu rukom bilo je samo tri stotine od deset tisuća, ali su upravo oni bili izabrani, a svim ostalim vojnicima bilo je rečeno da se vrate svojim kućama.
Ovdje svi možemo vidjeti jednostavna sredstva kojima se ponekad ispituje karakter. … Ljudi po Božjem izboru bili su oni rijetki pojedinci koji nisu dopuštali da ih njihove potrebe ometaju u izvršavanju dužnosti. (Signs of the Times, 30. lipnja 1881.)