“Tko god je položio ovu nadu u njega, čisti se od grijeha kao što je on čist.” (1. Ivanova 3,3)
Evo posla koji čovjek treba obaviti! On mora stati pred ogledalo Božjeg zakona, prepoznati nedostatke svojeg moralnog karaktera, odbaciti svoje grijehe, oprati haljine svojega karaktera u Janjetovoj krvi. Zavist, oholost, zloba, prijevara, sukobi i zločini bit će odstranjeni iz srca u koje se uselila Kristova ljubav, srce koje njeguje nadu da će postati kao i On kada Ga budemo vidjeli kao što jest. Kristova vjera oplemenjuje i daje dostojanstvo svojem nositelju, bez obzira na njegov društveni sloj ili položaj u životu. Ljudi koji postanu prosvijetljeni kršćani, uzdižu se iznad razine svojega nekadašnjeg karaktera i dobivaju veću mentalnu i moralnu snagu. Oni koje su grijeh i zločini porazili i ponizili, mogu se zaslugama svojega Spasitelja uzdići na položaj koji je tek nešto niži od položaja anđela.
Međutim, utjecaj evanđeoske nade neće navesti grešnika da Kristovo spasenje proglasi pitanjem besplatne milosti koja mu dopušta da i dalje živi u prestupanju Božjeg zakona. Kada svjetlo istine rasvijetli njegov um, kada potpuno shvati Božje zahtjeve, kada shvati veličinu svojih prijestupa, on će promijeniti svoje putove, postati vjeran Bogu snagom koju je dobio od Spasitelja i živjeti novim i čistijim životom. (4T 294,295)
Mi moramo obaviti djelo oblikovanja karaktera po ugledu na božanski Uzor. Moramo odbaciti sve zle navike. Pobude srca moraju biti čiste; sebičan um mora se osloboditi svoje sebičnosti, ohol čovjek odbaciti svoju oholost; samodovoljan svladati svoju samouvjerenost i shvatiti da bez Krista ne znači ništa. … Mi moramo uspostaviti živu vezu s Bogom. (RH, 17. studenoga 1885.)
Tvrdovrato i buntovno srce može zatvoriti vrata za sve povoljne utjecaje Božje milosti i za svaku radost u Svetome Duhu; ali putovi mudrosti uvijek su putovi vedrine, i svi su njezini putovi mirni. Što se tješnje povežemo s Kristom, to će naše riječi i postupci jasnije pokazivati da se nalazimo pod obuzdavajućim, preobražavajućim utjecajem Njegove milosti. (4T 626)