Sreća u poslušnosti

“Da veselo zahvaljujete Ocu, koji nas učini dostojnima sudioništva u baštini svetih u svjetlu. On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina.” (Kološanima 1,12.13)
Naša buduća, vječna sreća ovisi o dovođenju naše ljudske naravi, sa svim njezinim sposobnostima i snagom, u poslušnost Bogu i pod Njegov nadzor. Mnogi nemaju vjere u Isusa Krista. Oni kažu: “Lako je Krist mogao biti poslušan volji svojega Oca kad je imao božansku narav.” Ali Njegova Riječ kaže da je bio “u svemu iskušan, kao i mi” (Hebrejima 4,15 — Šarić). Bio je iskušan razmjerno i u skladu s Njegovim uzvišenim umom, ali On nije oslabio niti umanjio svoju božansku moć time što bi pokleknuo pred kušnjom. U svojem životu na Zemlji Krist je pokazao što čovječanstvo može postati zahvaljujući prednostima i prilikama koje mu je On zajamčio. … Kada je Sotona kušao naše praroditelje … laskao im je kako bi povjerovali da se trebaju uzdići iznad čovječanstva. Ali primjerom koji je ostavio nama, Krist hrabri članove ljudske obitelji da budu poslušni Božjoj riječi u skladu sa svojom ljudskom naravi. On je postao čovjek — ne Sotonin rob da bi pokazao njegove osobine, nego čovjek s moralnom silom, poslušan Božjem zakonu koji je slika Njegovog karaktera. Oni koji se pobune protiv pokoravanja mudrom i dobrom Zakonu koji potječe od Boga, robovi su otpadničkoj sili. Isus je postao čovjek da bi mogao posredovati između čovjeka i Boga … da bi mogao obnoviti čovjeka u prvotno stanje koje je izgubio u Edenu zbog Sotoninih primamljivih kušnji. …Neposlušnost nije u skladu s naravi koju je Bog dao čovjeku u Edenu. Zahvaljujući moralnoj sili koju je Krist dao čovjeku, mi možemo zahvaliti Bogu koji nam je omogućio da dobijemo baštinu sa svetima u svjetlu. Zahvaljujući Isusu Kristu, svaki čovjek može izvojevati pobjedu na sobom zadržavajući svoj individualni karakter. (Letter 121, 1897.)