“Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti, još se nije očitovalo. Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova 3,2)
Najveću odgojnu vrijednost u cijeloj Bibliji imaju životopisi koji su u njoj zabilježeni. Od svih ostalih razlikuju se po tome što su potpuno vjerni. Nemoguće je bilo kojemu ograničenom umu u svemu pravilno protumačiti postupke drugoga. Nitko osim Onoga koji poznaje srce, koji zna tajne izvore pobuda i djela, ne može potpuno istinito opisati karakter ili dati vjernu sliku ljudskog života. Samo se u Božjoj riječi može naći takav opis.
Biblija jasno naučava istinu da je ono što činimo ishod onoga što jesmo. Životna iskustva uvelike su plod naših vlastitih misli i djela. …
Središnja tema Biblije, tema u kojoj se sjedinjuju sve ostale teme u cijeloj Knjizi, jest plan spasenja, obnavljanje Božje slike u ljudskoj duši. Od prvog nagovještaja nade, u osudi izrečenoj u Edenu, do onog posljednjeg slavnog obećanja u Otkrivenju: “I gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njihovim čelima.” (Otkrivenje 22,4), vodeća misao svake knjige i svakog ulomka u Bibliji jest postupno objavljivanje te čudesne teme — čovjekovo podizanje, objavljivanje sile Boga “koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu“ (1. Korinćanima 15,57).
Tko shvati tu misao, ima pred sobom neograničeno polje za proučavanje i ključ koji će mu otvoriti cijelu riznicu Božje riječi.
Nauk o spasenju je iznad svih nauka. Proučavaju ga anđeli i sva razumna bića na bezgrešnim svjetovima, zaokuplja pozornost našega Gospodina i Spasitelja, u središtu je plana stvorenog u umu Beskonačnoga, “po objavi Tajne sakrivene od vječnosti” (Rimljanima 16,25). Oni koje je Bog izbavio proučavat će ga tijekom beskrajnih stoljeća. To je najuzvišenije proučavanje kojim se čovjek može baviti. Ono će više od bilo kojega drugog proučavanja potaknuti um i uzdignuti dušu. …
U Božjoj riječi je stvaralačka sila koja je stvorila svjetove. Ta Riječ daje silu, rađa život. Svaka zapovijed je i obećanje. Prihvaćena voljom, primljena u dušu, donosi život Beskonačnoga, preobražava narav i nanovo stvara dušu na Božju sliku. (Odgoj, 124,107)