„Šest dana neka se posao obavlja, a sedmi je dan subota – dan potpunog odmora, dan svetoga zbora, kad ne smijete raditi nikakva posla. Gdje god boravili, subota je Jahvina. „ (Levitski zakonik 23,3)
Sve što od nas traži, Bog nam vraća – ukrašeno, preobraženo i s Njegovom slavom. …
I subota i obitelj ustanovljeni su u Edenu, a Božja je nakana da ostanu neraskidivo povezani. Toga dana, više nego ijednog drugog, možemo živjeti edenskim životom. Članovi obitelji trebali bi, prema Božjem planu, biti udruženi u radu i proučavanju, pri bogoslužju i rekreaciji. Otac treba biti svećenik svojega doma, a oba roditelja učitelji i prijatelji svoje djece. Međutim, posljedice grijeha promijenile su životne uvjete i uvelike spriječile takvu zajednicu. Tijekom tjedna otac jedva vidi lica svoje djece. Uskraćena mu je prilika da druguje s djecom i poučava ih. Ali Božja je ljubav postavila granicu zahtjevima rada. Bog je stavio svoju milostivu ruku na dan odmora. Na taj svoj dan dao je priliku članovima obitelji da budu u zajednici s Njim, s prirodom i međusobno.
Budući da je subota spomenik stvaralačkoj moći, to je dan iznad svih ostalih, kad bismo se trebali upoznati s Bogom preko Njegovih djela. … Sretni su otac i majka koji mogu učiti svoju djecu Božjoj pisanoj Riječi služeći se slikama s otvorenih stranica knjige prirode i okupljati se pod zelenim drvećem, na svježem, čistom zraku, da bi proučavali Riječ i pjevali hvalu nebeskom Ocu.
Takvim druženjem roditelji mogu povezati srca svoje djece sa sobom i s Bogom vezama koje se nikad neće prekinuti. (Odgoj, str. 208,209)
U našim obiteljima učinimo subotu tako zanimljivom da će njezin dolazak na kraju tjedna biti popraćen radošću. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 2, str. 489)
Preporučujemo:
