Srž kršćanstva

12. 11. 2013.

“Bog, izvor svakovrsne milosti, onaj koji vas je u Kristu Isusu pozvao u svoju vječnu slavu, sam će vas, kad budete neko kratko vrijeme trpjeli, usavršiti, učvrstiti, ojačati i utvrditi.” (1. Petrova 5,10)

Kada prihvatite istinu, ona će izvršiti potpunu promjenu u vašem životu i karakteru; vjera znači da Krist prebiva u vašem srcu, a tamo gdje je On, duša napreduje u duhovnoj aktivnosti stalno rastući u milosti, stalno se približavajući savršenstvu. …
To što su vam osjećaji pokrenuti, što je vaš duh pokrenut istinom, nije pravi dokaz da ste kršćani. Pitanje glasi: Rastete li u Kristu, svojem živom Poglavaru? Pokazuje li se Kristova milost u vašem životu? Bog svoju milost daje ljudima da bi mogli čeznuti za Njegovom još većom milošću. Božja milost stalno djeluje na ljudsko srce i kada je čovjek prihvati, dokaz o njezinom prihvaćanju pojavit će se u njegovom životu i karakteru. … Kristova milost u srcu uvijek će unapređivati duhovni život i pokrenut će duhovno napredovanje. … Mi ne vidimo kako rastu biljke u polju, ali smo ipak sigurni da rastu, pa kako onda ne bismo bili svjesni vlastite duhovne snage i duhovnog rasta? …
Srž cjelokupnog pitanja kršćanske milosti i iskustva jest vjera u Krista, poznavanje Boga i Njegova Sina koga je poslao. Međutim, mnogi upravo ovdje doživljavaju neuspjeh jer im nedostaje vjera u Boga. Umjesto da se sjedine s Kristom u Njegovom samoodricanju i poniznosti, oni neprestano pokušavaju nametnuti svoju vrhovnu vlast. …
O, kada biste voljeli Krista onako kao što je On volio vas, ne biste izbjegavali stjecanje iskustva u tragičnim poglavljima patnji Božjega Sina! … Dok razmišljamo o Kristovom poniženju, dok promatramo Njegovo samoodricanje i samoprijegor, ispunjavamo se divljenjem pred takvim očitovanjem božanske ljubavi prema grešnom čovjeku. Kada zbog Krista budemo trpjeli nevolje koje su ponižavajuće po svojoj naravi, ako smo stekli um Kristov, podnosit ćemo ih s krotkošću, nećemo se žaliti zbog uvreda niti ćemo se protiviti zlu. Pokazat ćemo duh koji je prebivao u Kristu. …
Mi trebamo nositi Kristov jaram, raditi kao što je On radio na spašavanju izgubljenih; i oni koji budu sudionici u Njegovim patnjama, bit će sudionici i u Njegovoj slavi. (RH, 24. svibnja 1892.)