Stajati uz načelo

“O, kako ljubim Zakon tvoj, po cio dan o njemu razmišljam.” (Psalam 119,97)

Neka se oni koji govore da ni po koju cijenu ne bi odstupili od načela prvo uvjere jesu li ispravno razumjeli načela iznesena u Božjoj riječi da bi se po njima ravnali. Ima nekih koji slijede lažna načela. Njihovo shvaćanje načela je pogrešno. Slijediti ispravna načela znači vjerno ispunjavati prve četiri i posljednjih šest zapovijedi. Poslušnošću tim božanskim zapovijedima, mi jedemo Kristovo tijelo i pijemo Njegovu krv, usvajajući sve što je obuhvaćeno pomirenjem na Golgoti. Krist će stajati na strani svih koji Ga prihvaćaju kao svojeg Spasitelja. On će im dati vlast da postanu Božji sinovi. “I Riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine.” (Ivan 1,14)

Ta Riječ o kojoj se ovdje govori jest Božji Sin, Zapovjednik u nebeskim dvorovima, koji je došao na ovaj svijet da bi palim ljudskim bićima razjasnio ono što je nebesko. On je Put, Istina i Život. On je Riječ koja je bila s Bogom prije nego što je nastao svijet. Pošto je svoje božanstvo zaogrnuo ljudskom naravi, On posjeduje dvije naravi, božansku i ljudsku. Zahvaljujući tome, On nas u potpunosti može spasiti i vratiti nam prednosti uzvišenijeg života.

On je svoj ovozemaljski život otpočeo na isti način kao što ljudska bića otpočinju svoj — došavši na ovaj svijet kao bespomoćno Djetešce. Dok je bio ovdje, živio je onako kako može živjeti svako ljudsko biće pošto primi veliki dar koji je Bog dao našem svijetu poslavši svojega Sina da ostvari plan spasenja.

Krist je podnio kaznu za grijeh i udarac božanske pravde, kako ljudska bića ne bi bila ostavljena da propadnu. On je na svojem tijelu ponio presudu izrečenu grešnicima. To je nauk o spasenju koji se može sigurno istraživati i u koji vrijedi ulagati trud da bi se ispravno razumio. …

Onima koji ostaju u grijehu, sudit će se u skladu s njihovim odbacivanjem svjetla. Oni su stali na stranu kneza tame i pomažu onome koji bi, kad bi bilo moguće, prevario čak i izabrane. Oni odbacuju čudesni dar Neba, pa iako se možda predstavljaju kao pravedni i govore o “poštovanju načela”, istodobno slijede zamisli suprotne uzvišenim načelima Neba i uče druge da slijede ta ista izopačena načela. (Manuscript 161, 1. srpnja 1903. — “Opasnost od odbacivanja svjetla”)