“Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.” (Matej 24,44)
Vjerujem da se nalazimo na granicama vječnog svijeta i nastojim održati neprekidnu zajednicu s Bogom. Cijenim vječni život i ništa me neće odvojiti od Božje ljubavi. Želim neprestano odgajati i vježbati dušu da se oslanja na Krista i da od Njega crpi duhovnu snagu. Božja je namjera da imamo praktično poznavanje Krista kako bismo bili vjerni svjedoci za Boga svjedočeći o Kristovoj milosti riječima i djelima pomoću svjesnog i nesvjesnog utjecaja.
Bojim se, i to ne malo, da mnogi mladi koji su povezani s Božjim djelom ne poznaju mojega Spasitelja. Kada razmišljam o djelu koje Bog obavlja za palog čovjeka, ne mogu se načuditi da Bog uzima jadna i pala bića i daje im moralnu silu provodeći unutarnje djelovanje svoje milosti i preobražavajući karakter tako da ljude učini podesnim za stanove koje za njih sprema — čini od njih bića spremna za Božju prisutnost, za društvo anđela i trajnu zajednicu s Bogom. Oh, kako mi srce čezne da hoda s Isusom Kristom na novoj Zemlji! …
Naše životno djelo treba biti priprema za vječnost. Mi ne znamo kako naš život ovdje može završiti i koliko je ključno da nadvladamo svoju nisku, grešnu narav i uskladimo se s Isusovom slikom. Nemamo ni jedan jedini trenutak za gubljenje. Moramo se svakodnevno pripremati za vječnost. Životni vijek dan nam je da težimo za ljepotom vječnog života. Bog nam je podario kušanje i ako proživimo sedamdeset godina, kako je to kratko vrijeme za rad na spasenju! Onda usporedimo to vrijeme sa životom koji se mjeri s Božjim. Kratko vrijeme našeg ispitivanja i dokazivanja može se okončati u bilo kojem trenutku. Dakle, naša revnost treba nam osigurati jasan natpis na domu na obnovljenoj Zemlji. …
Moja je briga da obavim posao koji mi je Učitelj povjerio i da ne dopustim da me bilo što odvoji od tog djela. … Moramo težiti za tim da budemo jedno s Bogom. Njegov interes mora biti naš interes, Njegovi osjećaji i namjere naši. Mi poznajemo Božju ljubav prema grešnicima i beskrajnu žrtvu prinesenu za spasenje propalih duša. Zato se trebamo ujediniti s Kristom u ovom veličanstvenom djelu. (Letter 82, 18. travnja 1887., Edsonu i Emmi White)