„Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.“ (2. Petrova 1,4)
Dužnost je svakog Božjeg djeteta da svoj um ispunjava božanskom istinom; i što to više čini, to će imati više snage i bistrine uma da shvati dubine Božje. Bit će sve ozbiljnije i življe kako se načela istine budu unosila u njegov svakidašnji život.
Duhovni život donosi blagoslov čovječanstvu. Onaj tko je u skladu s Bogom, stalno će osjećati ovisnost o Njegovoj snazi. „Dakle: budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Matej 5,48) Naše životno djelo treba biti stalno sezanje naprijed prema savršenstvu kršćanskog karaktera, stalni trud da svoju volju uskladimo s Božjom voljom. Napori koje smo otpočeli ulagati ovdje, nastavit će se i u vječnosti. Napredak koji smo ostvarili ovdje, bit će vidljiv i kad dobijemo vječni život.
Oni koji imaju dio u Kristovoj krotkosti, neporočnosti i ljubavi, bit će radosni u Gospodinu, širit će svjetlo i radost na sve oko sebe. Misao da je Krist umro da bi nama podario vječni život dovoljna je da u našem srcu probudi najiskreniju i najtopliju zahvalnost, da s naših usana uputi najoduševljeniju hvalu. Božja obećanja su bogata, potpuna i besplatna. Svatko tko se u Kristovoj sili pokori uvjetima, može tražiti da se na njemu ispune obećanja, da se na njega izlije njihovo cjelokupno bogatstvo blagoslova. I dobivši tako obilnu pomoć iz Božje riznice, takvi ljudi mogu putovati stazom života „da mu budete ugodni u svemu“, (Kološanima 1,10) donoseći svojim pobožnim primjerom blagoslov bližnjima, a svojem Stvoritelju čast. I dok će svoje sljedbenike čuvati od oslanjanja na sebe riječima: „Jer bez mene ne možete ništa učiniti“, Krist će s njima povezati i milostivo ohrabrenje: „Tko ostaje u meni … rodi mnogo roda.“ (Ivan 15,5) (Reviev and Herald, 20. rujna 1881.)