“Braćo, ja još ne mislim da sam to dohvatio. Ali kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu.” (Filipljanima 3,13.14)
Dužnost je svakoga tko tvrdi da je kršćanin da svoje misli drži pod vlašću razuma i da bude radostan i sretan. Koliko god bio gorak uzrok njegove žalosti, ipak treba njegovati duh smirenosti i spokoja u Bogu. Smirenost koja je u Kristu Isusu, Kristov mir — kako je samo dragocjen, kako je iscjeljujuć njegov utjecaj, kako umirujuće djeluje na izmučenu dušu! Koliko god bili mračni izgledi, neka njeguje duh nade da će biti bolje. I dok se potištenošću ništa ne dobiva, mnogo se gubi. Vedrina, smireno podnošenje i mir učinit će druge sretnima i zdravima, a bit će od najveće koristi i za onoga tko ih posjeduje. Tuga i razgovor o nemilim stvarima priziva nemile prizore, što ima negativno povratno djelovanje na čovjekovo biće. Bog želi da zaboravimo na sve to — da ne gledamo dolje, već gore, gore!
Tuga umrtvljuje cirkulaciju u krvnim žilama i živcima, a usporava i rad jetara. Ona ometa proces probave i prerade hrane, i isušuje srž cijelog organizma. …
Božje namjere često su obavijene tajanstvenošću i neshvatljive za smrtni um, ali Onaj koji od početka vidi kraj zna bolje od nas. Mi se trebamo očistiti od ovozemaljskih sklonosti i usavršiti svoj kršćanski karakter da bismo obukli haljinu Kristove pravednosti. … Vjera, strpljenje, podnošenje, nebeske misli, uzdanje u našeg mudrog nebeskog Oca — to je savršeno cvijeće koje cvjeta usred oblaka, razočaranja i teških gubitaka. …
Volja je Providnosti da Božji narod stalno napreduje, da se neprekidno razvija. Stalno napredovanje je put svetosti, pri čemu se uspinjemo sve više i više u znanju i ljubavi Božjoj. … Bog je nepromjenjiv — isti je jučer, danas i zauvijek. U svim svojim molitvama moramo pokazati vjeru jer ona nije izgubila snagu, niti ponizna poslušnost nagradu. Ako naša braća koja tvrde da vjeruju u istinu, pokažu vjeru svojim djelima, time će proslaviti Boga i osvjedočiti mnoge duše da doista posjeduju istinu, budući da će u skladu sa svojom vjerom i poslušnošću doživjeti ispunjenje Božjih obećanja i biti obdarena silom s visine. (Letter 1, 29. ožujka 1883. — Pismo J. N. Andrewsu, našem prvom misionaru, koji je umirao od tuberkuloze u Švicarskoj)