“Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!” (Rimljanima 12,2)
Bog neće prihvatiti ništa manje od bespogovorne predaje. Mlaki, grešni, takozvani kršćani iskvarili bi Nebo kad bi im bilo dopušteno da tamo dođu. Oni bi tamo pokrenuli novu pobunu. Oni koji poznaju istinu, a ipak ne veličaju Začetnika istine, nikad neće ući u Božji grad. Nebo bi za njih bilo mjesto čišćenja, jer oni ne znaju ništa o uzvišenim, svetim načelima prema kojima se vladaju članovi kraljevske obitelji na Nebu.
Upute koje je Krist dao tako su jasne i nedvosmislene da nitko ne bi trebao napraviti nijedan pogrešan korak. … Ako smo načinili sebi krive staze po kojima hodimo, nemojmo misliti da je i svatko drugi tko se predstavlja kao kršćanin učinio to isto. Neka se onaj tko je u prošlosti iznalazio mane drugima, počne penjati po ljestvama upirući svoj pogled u svjetlo koje potječe odozgo.
Pravi kršćanin drži prozore duše otvorene prema Nebu. On živi u zajednici s Kristom. Njegova je volja pokorena Božjoj volji. … Zar se nećemo u ovo malo dana kušnje što nam je preostalo ponašati kao muškarci i žene koji teže životu u Božjem kraljevstvu, u vječnom blaženstvu?
Trebamo se ozbiljno truditi da dostignemo mjerilo koje nam je postavljeno. Na to ne trebamo gledati kao na kaznu, već kao na jedino sredstvo kojim se može zadobiti istinska sreća. Jedini način da steknemo mir i radost jest da imamo živu vezu s Onim koji je dao svoj život za nas, koji je umro da bismo mi mogli živjeti i koji živi da bi sjedinio svoju silu s naporima onih koji u ovom životu nastoje pobijediti.
Svetost je neprestana usklađenost s Bogom. Zar nećemo biti ono što Krist toliko želi da budemo — istinski kršćani na djelu — da bi svijet mogao u našem životu vidjeti otkrivenje spasonosne sile istine? Ovaj svijet je naša pripremna škola i dok smo ovdje, suočavat ćemo se s kušnjama i teškoćama. Pa ipak, sigurni smo sve dok se čvrsto držimo Onoga koji je dao svoj život kao žrtvu za nas. …
U toj nižoj školi na Zemlji trebamo naučiti pouke koje će nas pripremiti za višu školu, gdje će se naše obrazovanje nastaviti, a poučavat će nas sâm Krist. Tada će nam On otkriti značenje svoje Riječi. Ne smijemo propustiti tu prednost — da gledamo Njegovo lice i slušamo Evanđelje s Njegovih usana. Zar nećemo unijeti cijelu svoju dušu u djelo pripreme da bismo bili primljeni u tu višu školu u kojoj ćemo Krista gledati licem k licu? (Manuscript 61, 2. srpnja 1903. — “Potpuna predaja”)