„On se razljuti i ne htjede ući. Njegov otac iziđe i poče ga moliti.“ (Luka 15,28)
Zapazite glavnu misao u usporedbi. Stariji brat dolazi s polja, čuje zvukove slavljenja, raspituje se što to sve znači, kažu mu da se vratio mlađi brat i da je zaklano ugojeno tele za gozbu. I tada se u starijem bratu pojavljuje sebičnost, oholost, zavist i zloba. Smatra da je naklonost ukazana mlađem bratu uvreda za njega, otac ga pokušava razuvjeriti, ali on ne želi stvari promatrati u pravom svjetlu niti se želi pridružiti ocu u slavlju što je pronađeno izgubljeno. Stavlja ocu do znanja da ne bi primio sina natrag kada bi bio na njegovom mjestu, a zaboravlja da je jadni izgubljeni sin zapravo njegov rođeni brat. Obraća se ocu s nepoštovanjem optužujući ga da je nepravedan prema njemu, jer pokazuje naklonost prema nekome tko je rasipao svoj život. Za izgubljenog sina kaže ocu „onaj tvoj sin“. Ne uzimajući u obzir sve to nesinovsko ponašanje, prijezir i aroganciju, otac postupa s njim strpljivo i blago. …
Je li stariji sin konačno uspio uvidjeti da je nedostojan tako nježnog i strpljivog oca? Je li uspio uvidjeti da je njegov brat, iako se ponašao bezakonički, i dalje njegov brat, da se njihov međusobni odnos nije promijenio? Je li se pokajao zbog svoje zavisti i zatražio od oca oprost zato što mu je u lice pokazao svoje nepoštovanje?
Kako je ovaj opis starijeg brata bio prava slika nepokajničkog i nevjernog Izraela koji je odbio priznati da su carinici i grešnici njegova braća kojima treba oprostiti, koje treba tražiti, za koje treba raditi, kojima treba pomoći da ne idu u propast, već da dobiju vječni život! Kako prekrasno ova usporedba opisuje dobrodošlicu koju svaka pokajnička duša može očekivati od svojega nebeskog Oca! S kakvom će se radošću nebeske sile radovati dok gledaju duše kako se vraćaju u dom svojega Oca! Grešnici će biti primljeni bez ikakvog prigovora, prijekora, ikakvog podsjećanja na njihovu nedostojnost. Od njih se traži jedino pokajanje. Psalmist kaže: „Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.“ (Signs of the Times, 29. sječnja 1894.)