„Bogatašima ovoga svijeta prenesi da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje.“ (1. Timoteju 6,17)
Opasno je posvećivati svoje vrijeme, misli i snagu potrazi za svjetovnim dobitkom, čak i kada se uspjeh postiže ustrajnim naporima jer se time izlažemo opasnosti da Boga i Njegovu pravednost stavimo na drugo mjesto. Daleko je bolje živjeti u siromaštvu, pretrpjeti razočaranje, doživjeti brodolom svih svojih zemaljskih nada nego ugroziti svoj vječni probitak. Mogu nam se pružati laskavi povodi, možemo pomisliti da ćemo steći bogatstvo i čast i tako posvetiti svoje srce i dušu svjetovnim pothvatima. …
Novac je postao mjerilo muževnosti u svijetu, i ljudi se ocjenjuju ne po svojem poštenju, već po veličini bogatstva koje imaju. Tako je bilo i u pretpotopno vrijeme. …
Nemojmo čeznuti za bogaćenjem. Ako vidimo da je siromaštvo uvjet da ostanemo u jednostavnoj istini, ostanimo uz istinu i krenimo u život. Isus je rekao da „čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih“. Oni koji su odani svijetu mogu se nasmijati na tu izjavu, ali to ipak ostaje savjet vječne mudrosti. Kršćani koji su pozvani u svijet preko svojih poslova, ako budu slijedili Krista, nosit će svoj križ i suočavat će se s nevoljama u Kristovom duhu. Oni neće od svijeta načiniti sebi Boga niti će predati svoj um, kosti i mišiće u službu bogu ovoga svijeta. Oni će shvatiti da na njih gleda Nebo i bez obzira na postignute uspjehe, davat će slavu Bogu. Bog zna, ako mi ne znamo, da će proći samo još nekoliko kratkih godina i zemaljskog blaga više neće biti. …
Promatranje svijeta koji će doći uravnotežuje um tako da ono što se vidi ne postiže vlast nad sklonostima, koje je uz neizmjernu cijenu otkupio Otkupitelj svijeta. Posredovanjem Svetoga Duha, pred duhovne oči čovjeka izlazi ono što je nevidljivo i vječno, u njegovim se mislima pojavljuju prednosti vječnog, neraspadljivog blaga u svoj svojoj privlačnosti i ljepoti. Na taj način mi učimo gledati ono što je nevidljivo i vječno, spoznavati da Kristovi ukori imaju veću vrijednost od riznica ovoga svijeta. (Signs of the Times, 26. lipnja 1893.)