“Jesi li vidio čovjeka vična poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima.” (Izreke 22,29)
Dragi moj Edsone, plašim se da se ti ne ponašaš uvijek mudro u svojem poslu. Katkad radiš previše, a onda dopuštaš da dragocjeni trenuci prođu neiskorišteni, stvarajući tako potrebu za dodatnim naporima. Umjerenim, ustrajnim, stalnim radom postiže se daleko više nego povremenim naporima. …
Rad je čovjeku odredio njegov Stvoritelj. Bog je našim praroditeljima dao posao u svetom Edenu, a nakon pada u grijeh, čovjek se uzdržava napornim radom jedući kruh sa znojem svojeg lica. Svaka kost njegovog tijela, svaka crta njegovog lica, svaki mišić njegovih udova otkriva činjenicu da je on stvoren za aktivnost, a ne za besposlicu. …
Vjerno obavljanje životnih dužnosti, bez obzira na položaj koji zauzimaš, poziva na mudru upotrebu svih talenata i sposobnosti koje ti je Bog dao. Čuvaj se da ne budeš uvijek u žurbi, a da ipak ne postižeš ništa vrijedno truda. Ti bezuspješni napori često su posljedica neobavljanja posla u odgovarajuće vrijeme. Sve što se zanemari u vrijeme kad se treba obaviti, bilo da je riječ o svjetovnim ili vjerskim poslovima, rijetko se obavi dobro. Mnogi izgledaju kao da marljivo rade svakog sata u danu, a ipak ne postižu rezultate koji odgovaraju njihovim naporima. …
Pazi da ne gubiš vrijeme na nebitne stvari, te da potom ne uspiješ završiti obveze koje su bitne. Crkvi i svijetu potrebni su smireni, uravnoteženi ljudi. Raditi dobro samo izvjesno vrijeme nije dovoljno. Treba se čvrsto držati cilja da bi se posao uspješno okončao. Jednog uglednog čovjeka pitali su kako je uspio ostvariti tako veliki poslovni uspjeh. Njegov odgovor glasio je: “Obavljam jedan po jedan posao”. …
Henry Martin, kao čovjek i kao misionar, ovisio je umnogome od svojih ustaljenih navika. U toj ih se mjeri pridržavao da je na fakultetu bio poznat kao student koji nikad nije propustio nijedno predavanje. … Koliko je samo mladih, koji su mogli postati korisni i moćni ljudi, doživjelo neuspjeh zato što su rano u životu stekli naviku neodlučnosti koja ih je pratila kroz život i upropastila sve njihove napore. Tu i tamo njih obuzme iznenadna želja da učine nešto veliko, ali ostavljaju posao nedovršen i to ne vodi ničemu. Za uspjeh je potrebna ustrajnost u činjenju dobra.
Dragi moj sine, budi temeljit u svemu čega se prihvatiš. Neprestano se oslanjaj na svojega Spasitelja. Obraćaj Mu se za mudrost, za hrabrost, za snagu namjere, za sve što ti je potrebno. Molitva je tvoje majke da te Gospodin blagoslovi. (Letter 3, 12. svibnja 1877. — Pismo njezinom 27-godišnjem sinu Edsonu)