“Vi ste poslanica naša, upisana u srcima našim, koju poznaju i čitaju svi ljudi.” (2. Korinćanima 3,2 — Varaždinska Biblija)
O, koliko nam je Isus Krist potreban u svakom trenutku! … Neka svaki čovjek ostane na svojem mjestu radeći svesrdno, odlučno i sa silom na unapređenju Božjeg djela, podižući visoko zastavu na kojoj su napisane riječi: “Zapovijedi Božje i vjera Isusova.” … Mi možemo učiti ljude o Bibliji s velikom revnošću, ali ako ne pokažemo poštovanje prema istini ulaganjem truda razmjernog njezinoj vrijednosti, stvorit ćemo dojam o Kristu koji neće služiti na čast Otkupitelju punom samoodricanja i samopožrtvovnosti. Nama je Krist potreban u svakom trenutku. Mi trebamo promatrati i proučavati Njegov karakter. Pitanje: Što bi Krist učinio da je na mojem mjestu? treba biti mjerilo naše dužnosti. Moguće je propovijedati Riječ, a ipak postupati potpuno suprotno njezinom nauku i pokazivati u privatnom i poslovnom životu obličje pobožnosti bez sile.
Maglovite pretpostavke u vezi s Kristovim karakterom nisu dovoljne. U nama treba živjeti Krist. Trebamo se hraniti Njegovom Riječju. On je Kruh života. Otkrivena Riječ je naša fotografija Krista. Svijet može biti protjeran iz duše jedino ako ispunjavamo dušu Kristom. Baš kao što se život tijela održava uzimanjem ovozemaljske hrane, tako se i život duše održava duhovnom hranom.
Onaj tko želi imati snažan duhovni život, mora jesti tijelo i piti krv Božjega Sina. Krist objavljuje: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, sigurno neće ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neće nikada ožednjeti. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piće. Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ostaje u meni i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene.” (Ivan 6,35.54-57)
O, kad bi radnici u svakoj grani Božjeg djela jeli lišće sa stabla života koje služi za zdravlje narodima.
Ali sada ne mogu pisati opširnije. Nastojat ću vam uskoro ponovno pisati. Noćas nakon jedan sat više nisam mogla spavati. Moram misliti na mnogo toga. Danas Willie i dr. (A. J.) Sanderson idu u San Francisco na sastanak Zdravstvenog odbora, na kojem se trebaju riješiti neka važna pitanja, nadamo se, u skladu s Kristovim umom. (Letter 125, 1. rujna 1901. — Pismo starješini S. N. Haskellu i njegovoj supruzi koji su radili među crnačkim stanovništvom u New Yorku)