Što Bog može učiniti s vama

10. 03. 2024.

“A Gospodin im je svakodnevno pridodavao mnoštvo novih vjernika koji su se spašavali.” (Djela 2,47 — Suvremeni hrvatski prijevod)

Apostoli našega Gospodina nisu imali ništa što bi im donijelo slavu. Bilo je očito da uspjeh njihovog rada pripada jedino Bogu. Život tih ljudi, karakter koji su izgradili i silno djelo što ga je Bog učinio preko njih, potvrđuju ono što će On učiniti za sve koji su poučljivi i poslušni.

Onaj tko najviše voli Krista, učinit će najviše dobra. Nema granica korisnosti onoga koji, odričući se sebe, omogućava Duhu Svetome da djeluje na njegovom srcu i živi životom potpuno posvećenim Bogu. Ako ljudi bez žaljenja ili sustajanja na putu budu podnijeli nužnu disciplinu, Bog će ih poučavati iz sata u sat, iz dana u dan. On čezne da otkrije svoju milost. Ako Njegov narod hoće otkloniti zapreke, On će u obilnim tokovima izliti vode spasenja kroz ljudska korita. Kad bi jednostavni ljudi bili ohrabreni da učine sve dobro koje mogu, kad ruke koje sputavaju ne bi bile stavljene na njih da uguše njihovu revnost, tada bi stotinu poslanika za Krista bilo tamo gdje je sada jedan.

Bog uzima ljude takve kakvi jesu i ako Mu se podčine, odgaja ih za svoju službu. Božji Duh, primljen u dušu, oživit će sve njezine sposobnosti. Um koji je potpuno posvećen Bogu, pod vodstvom Duha Svetoga skladno se razvija, ojačan da shvati i ispuni Božje zahtjeve. Slab, kolebljiv karakter mijenja se u čvrst i postojan. Stalno posvećenje uspostavlja tako blizak odnos između Krista i Njegovih učenika da kršćanin postaje sličan Njemu umom i karakterom. Vezom s Kristom on će imati jasnije i šire poglede. Njegovo razumijevanje bit će prodornije, njegovo rasuđivanje uravnoteženije. Onaj tko čezne da služi Kristu, tako je potaknut životodavnom silom Sunca pravednosti da će roditi mnogi rod na slavu Bogu.

Ljudi najvišeg obrazovanja u umjetnosti i znanosti naučili su dragocjene istine iz života jednostavnih kršćana koje je svijet smatrao neukima. Ali ti neznani učenici stekli su odgoj u školi koja je viša od svih drugih. Sjedili su kraj nogu Onoga koji je govorio kao što “čovjek nikad nije govorio”. (Isusov život, str. 190,191)