“Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost. … Ponizite se pred Gospodinom, i on će vas uzvisiti!” (Jakov 4,6-10)
Kad Bog povjeri ljudima odgovornosti, On očekuje od njih da se pokore Njegovom Zakonu. Oni trebaju živjeti pravedno znajući da Gospodin gleda sve njihove poslove s bližnjima i da će kazniti svaki nepravedni postupak i tlačenje drugih. Bog ljudima daje mogućnost da postanu jedno s Kristom i jedno s Njim. Oni koji hodaju u strahu Božjem razmišljajući o Njegovom karakteru, svakodnevno će biti sve više nalik Kristu. Oni koji ne žele spoznati Boga, bit će razmetljivi i hvalisavi.
Mnogi se ljudi razmeću nečim što smatraju velikim uspjehom ili čašću. Ipak, u Božjim očima nisu ništa drugo do bezumnici. Nisu se pogledali u božanskom ogledalu i ne znaju koliko je besmisleno njihovo pretvaranje pred svetim Bogom. Onaj tko vidi srž stvari, prezire njihovu samodovoljnost. Te osobe mogu biti na uglednim crkvenim ili svjetovnim položajima, ali dok god uporno obeščašćuju svojega Stvoritelja čineći sebe predmetom obožavanja, oni Ga vrijeđaju.
Bog ne uživa u kažnjavanju ljudi koji Mu se svojim životom protive lažno prikazujući Njegov karakter. Međutim, ako se ne pokaju, doći će vrijeme kada će morati primiti neizbježnu plaću za svoje postupke. …
Oni koji su ušli u savez s Bogom i obvezali se da će Mu služiti, trebaju bdjeti nad svojim životom pazeći da se u njihovim postupcima ne pokaže kakva suprotnost između istine i zablude. Oni se ne smiju osvrtati na prazne riječi, ljudske pretpostavke i laskanja. Svojim životom pravednici trebaju postidjeti sve one koji se ne pokoravaju Bogu. … Bog poziva svoj narod da hodi pred Njim u najdubljoj poniznosti. Od čovjeka traži da se neprestano usavršava u duhovnom znanju i na svaki način potiče ga da Mu se pokorava i bude Mu vjeran. …
Bog želi navesti ljude na poniznost. Pokušava ih usmjeriti da krenu stopama velikog Liječnika i Misionara. Ipak, Otkupitelja nerijetko razočaravaju i ponovno razapinju oni koji silno pokušavaju ostaviti dojam dobrih kršćana. (Letter 61, 1. siječnja 1904., “Mojoj braći na čijim je plećima odgovornost”)