„Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!“ (Matej 6,33)
Mnogi smatraju da nam kršćanski život uskraćuje uživanja i svjetovna zadovoljstva. Ja kažem da nam ne uskraćuje ništa što bi bilo vrijedno zadržati. Moraju li kršćani trpjeti teškoće, siromaštvo i očaj? O, da, sve to mogu očekivati u ovom životu. Međutim, jesu li grešnici za koje velimo da uživaju u zadovoljstvima ovoga svijeta slobodni od tih zala u životu? Zar ne vidimo i kod njih često blijede obraze i teški kašalj, što ukazuje na smrtonosnu bolest? Zar nisu i oni podložni groznicama koje ih iscrpljuju i zaraznim bolestima? Koliko puta slušate njihove pritužbe da su pretrpjeli teške gubitke u zemaljskim dobrima, a uzmite u obzir da je to njihovo jedino blago! Oni time gube sve. Sve ove nevolje grešnika zanemaruju se i previđaju.
Kršćani su često skloni mišljenju da samo oni imaju teške trenutke, a neki izgleda smatraju poniženjem što su prihvatili nepopularne istine i izjavili da su Kristovi sljedbenici. Put izgleda težak. Misle da moraju prinijeti mnogo žrtava iako u stvarnosti ne prinose nikakvu istinsku žrtvu. Ako su prihvaćeni u Božju obitelj, kakvu su žrtvu učinili? Možda su prekinuli neko prijateljstvo sa svojim svjetovnim rođacima kada su odlučili slijediti Krista, ali pogledajte što su dobili zauzvrat – njihova imena zapisana su u životnoj knjizi Jaganjca – uzdignuti su, da, jako su uzdignuti time što su postali dionici spasenja – baštinici Božji i subaštinici Kristovi u neprolaznoj baštini. Ako su veze koje ih povezuju s njihovim svjetovnim rođacima oslabljene radi Krista, stvorene su mnogo jače veze koje povezuju smrtne ljude s beskrajnim Bogom. Smijemo li nazvati žrtvom s naše strane što smo zabludu zamijenili istinom, tamu svjetlom, slabost snagom, grijeh pravednošću, i prolazno ime i baštinu trajnom čašću i besmrtnim blagom? …
Ako itko uživa sreću čak i u ovom životu, onda je to vjerni sljedbenik Isusa Krista. … Ako se kršćani previše bave naporima svojega puta, oni ga čine mnogo težim nego što stvarno jest. Ako se bave svijetlim točkama na putu i ako su zahvalni za svaku zraku svjetla, ako razmišljaju o bogatoj nagradi koja ih čeka na kraju puta umjesto mraka, tugovanja i prigovaranja, sigurno će im lica biti radosna. (Review and Herald, 28. travnja 1859.)