Dok svijet postaje svjestan još jedne mučne okrutnosti u kojoj je više od 120 ljudi izgubilo život, ružni se oblak nadvio nad prekrasnim gradom Parizom.
Mnogi su životi izgubljeni jedne večeri, a još ih je više uništeno ovim terorističkim činom. Žalujemo zbog njihova gubitka, molimo da ih Božja milost i ljubav utješe u ovim teškim trenucima.
No, što sada činiti? Naravno, održat ćemo komemorativni skup sjećanja na stradale i reći ćemo: „Ovo se više nikada ne smije ponoviti“, znajući kako će se ponoviti, možda u još gorem obliku.
Što ćemo sljedeće učiniti? Koji bi postupak mogao nešto promijeniti? Neki već u mislima planiraju vojni odgovor kako bi „im očitali lekciju“, tkogod „oni“ bili. Zasigurno imamo dovoljno iskustva i znamo kako nasilje vodi samo k još većem nasilju, kako onaj „tko od mača živi, od mača i umire“.
Kakav je, stoga, naš odgovor? U ovako složenim i važnim okolnostima u umu mi se pojavljuje dobro poznato pitanje: „Što bi Isus učinio?“. Kakav bi bio Njegov odgovor na ovako razoran događaj? Što nam On upravo sada želi poručiti, ako ga uspijemo čuti od zvukova sirena, stalnih vijesti i političkih proglasa.
Da, moramo moliti za sve nedužne ljude koji su izgubili svoje nedužne najmilije. Da, moramo se sjećati svih stradalih. Da, moramo pružiti praktičnu pomoć onima kojima je sada očajnički potrebna. Onima koji sada trebaju ljubav, suosjećanje, ohrabrenje ili, pak, samo uho za slušanje.
No…. što je s teroristima? Ne bismo li trebali moliti i za njih?
„A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koje vas progone.“ Matej 5,44.
O, Bože! Je li to uopće moguće? Zašto bi Krist od nas to zahtijevao?
Prvo, stoga što zna da metci i bombe mogu ubiti nedužne ljude, no bijes, ogorčenost i nepraštanje ubijaju one koji ostaju. Ubijat će nas polaganom, bolnom i jadnom smrću. Ne nađemo li mjesta praštanju, živjet ćemo zarobljeni mržnjom, uvrijeđenošću i bespomoćnošću.
Drugo, vjerovali ili ne, Isus želi da dopremo do terorista i njihovih pomagača. Tko može doći do njih? Kako im pristupiti? Osvetom? Mržnjom? Jedini ispravan odgovor je uzvratiti im ljubavlju i suosjećanjem. Bog zna da je svijetu potpuno strano na mržnju i zlo odgovoriti praštanjem, ljubavlju i suosjećanjem. Svijet to ne može razumjeti. No, iako ne razumiju, ipak bivaju ganuti. Moraju se upitati: „Kako oni to mogu?“ „Što time dobivaju? Novac? Moć?“ Prepoznat će kako se radi o nečemu puno uzvišenijem, nečemu što nas nadahnjuje na praštanje i ljubav. Možda je taj Isus ipak stvaran?
Sotona nas je, poput snažnog boksača, jako udario. No, kao i u boksačkom sportu, onaj koji je zadao udarac postaje podložan protunapadu. Uzvratimo udarac Kristovim oružjem praštanja, ljubavi i suosjećanja. To nije moguće ostvariti vlastitom snagom, stoga kada molimo, molimo za stjecanje ovih oruđa. Često kažemo kao bismo voljeli biti poput Isusa. Što to zapravo znači? Znači li to da želimo biti mudri, poštovani i pravedni poput Njega?
Isus je volio one koji će ga ubiti i umro je za njih, a to je križ koji i mi trebamo svakodnevno nositi. Ponekad ga ispustimo, jer je i Isus pao pod teretom svoga križa. No, On je ponovno ustao kako bi dovršio svoj posao. Da bismo mi dovršili svoj, potičimo jedni druge na praštanje, ljubav i suosjećanje.
“Kako biste postali sinovi svoga Oca nebeskog, koji čini da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima.“
dr. Chidi Ngwaba