Jutarnji stih

Što se može usporediti s ljubavlju

“Vi ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba — Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.” (Rimljanima 8,15.16)

Tek kad je Krist održao Božji zakon i potvrdio njegovu pravednost, grešniku je omogućen oprost. Darovan je najskupocjeniji Dar koji je Nebo moglo dati da Bog ostane “pravedan i da opravda onoga koji vjeruje u Isusa”. (Rimljanima 3,23) Zahvaljujući upravo tom Daru ljudi su uzdignuti iz poniženja izazvanog grijehom i iz ponora propasti, kako bi ponovno postali Božja djeca. Pavao kaže: “Vi ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba — Oče!”

Pozivam vas jezikom Kristovog ljubljenog učenika Ivana: “Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja.” (1. Ivanova 3,1) O, kakve li ljubavi, kakve li neusporedive ljubavi da se kao grešnici možemo ponovno vratiti Bogu i biti usvojeni u Njegovu obitelj! Možemo Mu se obratiti s nježnim imenom nazivajući Ga “Oče naš”, što je znak naše ljubavi prema Njemu i zaloga Njegovog nježnog i srodničkog odnosa s nama. Promatrajući nasljednike milosti, Božji Sin se “ne stidi nazvati ih braćom”. Oni na taj način stupaju u svetiji odnos s Bogom nego anđeli koji nikada nisu pali.

Sva roditeljska ljubav koja se iz ljudskih srca prenosila s naraštaja na naraštaj, i svi izvori nježnosti koji su ikada potekli iz ljudske duše, predstavljaju samo jedva vidljiv potočić nasuprot beskrajnom oceanu kad se usporede s beskonačnom i neiscrpnom Božjom ljubavlju. Ta ljubav se ljudskim riječima ne može izraziti niti perom opisati. O njoj možete razmišljati svakog dana u svom životu, možete marljivo pretraživati Pisma da biste je razumjeli, možete zapregnuti sve svoje od Boga darovane sposobnosti i sile u nastojanju da shvatite ljubav i suosjećanje nebeskog Oca — pa ipak pred vama ostaje beskonačnost. Tu ljubav možete proučavati vjekovima, pa ipak nećete moći u potpunosti shvatiti svu dubinu, širinu i visinu ljubavi koju je Bog iskazao dajući svojega Sina da umre za ovaj svijet. Čak je ni sama vječnost nikada neće moći u potpunosti otkriti. Ipak, kad proučavamo i uz molitvu razmišljamo o Kristovom životu i planu otkupljenja, te velike teme se sve više i više otkrivaju našemu razumijevanju. I tada počinjemo shvaćati blagoslove koje je Pavao poželio vjernicima u Efezu kad se molio “da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate: da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da uvidite koliku nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove”. (Efežanima 1,17-19) (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 739,740)


Komentiraj