“Jer u ovome stoji ljubav prema Bogu: da vršimo njegove zapovijedi.” (1. Ivanova 5,3)
Religija utemeljena na opravdanju djelima ne može dovesti dušu u sklad s Bogom. Stroga i kruta pravovjernost farizeja, bez skrušenosti, nježnosti i ljubavi, bila je grešnicima samo kamen spoticanja. Bili su slični soli koja je izgubila okus. U njihovom utjecaju nije bilo sile koja bi sačuvala svijet od pokvarenosti. Jedina prava vjera je ona “koja očituje svoju snagu ljubavlju” (Galaćanima 5,6), koja čisti dušu i, slično kvascu, preobražava karakter.
Prorok Hošea ovako je otkrio bit farizejstva: “Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I što mu je više rodilo plodova, to je više umnažao žrtvenike; što mu je bogatija zemlja bila, to je kićenije dizao stupove.” (Hošea 10,1) Tvrdeći da služe Bogu, Židovi su zapravo služili sebi. Njihova pravednost bila je plod njihova napora da drže Zakon u skladu sa svojim zamislima i na svoju korist te stoga ni nije mogla biti bolja od njih samih. Nastojeći same sebe načiniti svetima, pokušavali su, naime, čisto izvaditi iz nečistoga. Božji zakon je svet kao što je i Bog svet, savršen kao što je i Bog savršen. On ljudima prikazuje Božju pravednost. Čovjek ne može sam držati Zakon, jer ljudska je narav iskvarena, unakažena i potpuno različita od Božje naravi. Djelima sebičnog srca “svi postasmo nečisti, a sva naša pravda ko haljine okaljane” (Izaija 64,5)
Iako je Zakon svet, Židovi nisu mogli steći pravednost vlastitim naporima. Ako žele ući u nebesko kraljevstvo, Kristovi učenici moraju steći drugačiju pravednost od farizejske pravednosti. U svojemu Sinu Bog im je pružio savršenu pravednost Zakona. Da su svoja srca potpuno otvorili kako bi primili Krista, sam život od Boga i Njegova ljubav bili bi u njima, preobražavajući ih u Njegovu sliku. Tako bi, zahvaljujući dragovoljnom Božjem daru, mogli dobiti pravednost koju Zakon zahtijeva. Ali farizeji su odbacili Krista. “Ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti.” (Rimljanima 10,3)
Isus je nastavio objašnjavati svojim slušateljima što znači držati Božje zapovijedi — da je to izgradnja Kristovog karaktera u njima. Jer u Njemu se Bog svakodnevno otkrivao pred njima. (Misli s Gore blaženstava, str. 51,52)