“Stojte čvrsto u jednome duhu, da se ujedinjeni jednodušno borite za vjeru Radosne vijesti.” (Filipljanima 1,27)
Molim se za to da Božji narod ne odbaci posebnosti svoje vjere. Krist se proslavlja ustrajnom, jasno definiranom vjerom. Pavao izjavljuje: “Život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (Galaćanima 2,20) Krist se treba proslaviti živom, djelotvornom vjerom svojeg naroda. Pravednik će živjeti od vjere. Krist nije ostavio svoj narod da se spotiče u tami. On je obilježio put pred njima. I kaže: “Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (Marko 8,34) Božji narod treba putovati upravo tom stazom samoodricanja, kraljevskim putem koji je odredio njihov Otkupitelj.
Brate moj, pokloni se ponizno pred Onim koji je iznio na svjetlo život i besmrtnost. Neka tvoja volja i Kristova volja budu jedno. Govori o tome, moli se za to, živi u skladu s tim. Božja riječ upućena nama glasi: “Idite” — i tu riječ trebamo poslušati, premda ćemo nailaziti na prepreke naizgled isto tako nepremostive kao Crveno more. Uzdajmo se u to da će Gospodin Bog nebeski otvoriti put pred svojim narodom. “Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi.” (Psalam 37,5) Takvo strpljenje duše znači počivanje u vjeri. Gospodin će blagosloviti svoj okušani, vjerni narod. On ih neće ostaviti u zabuni.
U posljednji veliki dan svaka riječ, svaki postupak bit će podvrgnut odlučujućem ispitivanju pred Sucem cijele Zemlje. … Gospodin poziva na svesrdno pokajanje one koji tvrde da su Njegov narod. Samopovlađivanju nema mjesta u njihovom životu. Božju crkvu treba ljubomorno čuvati od svake vrste nepoštenja, svake mrlje pokvarenosti. Kristova ljubav u izravnoj je suprotnosti sa svakom pohlepom, sa svakom ohološću i svakim pretvaranjem. Gospodin zahtijeva ponizno, skrušeno srce. On će svojim Duhom Svetim djelovati na sve koji Mu to dopuste, na sve koji Ga ljube i drže Njegove zapovijedi. A oni će učiniti da se Božja prisutnost i sila tako jasno očituje da će neprijatelji istine morati priznati kako su Bog i Njegovi anđeli istinski prijatelji onima koji Njemu služe i pomažu im.
Raskol i podjele nisu plodovi pravednosti, oni potječu od Zloga. Velika prepreka našem napredovanju u ovo vrijeme je sebičnost zbog koje vjernici nemaju pravo zajedništvo među sobom. Posljednja molitva koju je Krist uputio za svoje učenike prije suđenja bila je da budu jedno u Njemu. Sotona je odlučan u namjeri da tog jedinstva ne bude, jer je to najsnažnije svjedočanstvo da je Bog doista poslao svojega Sina da ovaj svijet pomiri s Nebom. (Letter 41, 24. veljače 1903. — Pismo dr. F. E. Brauchtu, liječniku koji je radio u Chicagu)